Redakcija
Adisa Karahodžić na čelo porodične kompanije Koteks iz Tešnja došla je 2011. godine, nakon što je njen otac, Muharem Sejdić odlučio da se penzioniše i vodstvo kompanije prepusti njoj. Iako je diplomirana pravnica koja je maštala o radu u toj oblasti, Karahodžić se ipak 2000. godine priključila porodičnoj kompaniji gdje je 11 godina obavljale različite poslove. Karahodžić je još jedan od primjera uspješnih žena na rukovodećoj poziciji, čija kompanija zahvaljujući disciplini, profesionalnim, pravednim i poštenim odnosom prema klijentima i uposlenicima, kontinuirano ostvaruje odlične poslovne rezultate. U intervjuu za Business Magazine, Karahodžić govori o motivima kojima se vodi u poslu, položaju žena u poslovnom svijetu, izazovima s kojima se susreće kao direktorica porodične kompanije, te planovima za budućnost.
BM: Kako je tekao Vaš poslovni put i šta je doprinijelo tome da odustanete od karijere pravnice i preuzmete vodstvo porodične kompanije?
KARAHODŽIĆ: U Koteksu sam se zaposlila u augustu 2000. godine i radila sam administrativne poslove i poslove prevođenja dokumenata sa engleskog jezika. Na tom radnom mjestu sam provela tri godine, a potom sam prešla na mjesto rukovodioca izvoza sirove kože gdje sam u timu imala 12 ljudi. Raditi u sektoru izvoza podrazumijevalo je poznavanje zakonske regulative zemalja kroz koje je roba iz BiH tranzitirala, a potom i regulativu zemlje destinacije robe. Posebno težak period počinje 1. maja 2004. godine, kada je Slovenija ušla u Evropsku uniju što je dodatno otežalo kriterije za izvoz robe životinjskog porijekla iz BiH, za što naše institucije nisu bile spremne. Međutim, zahtjevi kupaca za kožom iz BiH postaju sve veći i u periodu do 2010. godine Koteks znatno povećava obim izvoza sirove kože i širi djelatnost na proizvode od tekstila za vojne i policijske službe. U ovako turbulentnom periodu nije bilo puno prostora za razmišljanje o karijeri pravnice, mada sam se, velikim dijelom uvijek bavila i pravnim aktima.
BM: Od 2011. godine kada ste došli na čelo tešanjskog Koteksa, kompanija se konstantno širi, zapošljava radnike i uvodi nove proizvode. Kakve poslovne rezultate je kompanija ostvarila u ovom periodu i koje projekte biste izdvojili kao najznačajnije?
KARAHODŽIĆ: Te godine je moj otac odlučio da se penzioniše i da rukovodeću funkciju prepusti meni. Ja sam se vratila sa porodiljskog bolovanja i u tom periodu smo investirali u novi pogon za proizvodnju i proširili značajno kapacitete, uložili u mašine za lasersko krojenje i potpisali ugovor za šivenje za kupca u Njemačkoj. Investicije i nova ulaganja su zahtjevala angažman u sektoru finansija i komunikaciju sa bankama. S obzirom da je otac zahtjevao da budem maksimalno uključena u pregovore sa bankama, zajedno smo donosili odluke vezane za investicije. Rezultat svega je proširenje tržišta i ulaganje u transportne jedinice. Organiziranje sektora za transport smatram ključnim u zaokruživanju naše ponude prema kupcima u EU. Na ovaj način smo mogli ponuditi i garantirati tačnost i brzinu isporuke.
BM: Da li se u BiH, po Vašem mišljenju, ženama vjeruje kada su u pitanju rukovodeće pozicije? Koliko patrijarhalni sistem i rodni stereotipi utiču na položaj žene u poduzetništvu i na tržištu rada?
KARAHODŽIĆ: Kada je u pitanju povjerenje, ženama na rukovodećim pozicijama se vjeruje. Možda čak i više nego muškarcima na istom radnom mjestu. Svjedočimo sve većem broju žena u finansijskom sektoru koje zauzimaju čelnu poziciju, na koju su došle jer su stekle povjerenje svojih nadređenih, a čemu je sigurno prethodio mukotrpan rad i disciplina. Patrijahalni odgoj može biti i prepreka ali i podsticaj ženama. Imamo dosta primjera žena koje upravo zbog takvog odgoja imaju visok stepen poštivanja discipline rada, radnog vremena, porodičnog zivota. Žena koja je odgajana u patrijahalnoj porodici poštuje svoje vrijeme na način da poslove obavlja vrhunski i disciplinovano, potom je kući i priprema ručak za porodicu i provodi vrijeme sa djecom. Ne vidim ništa loše u tome i upravo te žene su izvrsne u svom poslu, a ujedno su i stub porodice.
BM:Da li je ženama općenito teže uspjeti u poslovnom svijetu nego muškarcima? Koje teškoće u poduzetništvu one ne dijele s muškarcima?
KARAHODŽIĆ: Zavisno od toga šta definiramo kao uspjeh. U svakom biznisu moramo procijeniti rizike i znati zaustaviti se na vrijeme, pa čak i preusmjeriti svoju energiju na neki novi biznis. Ženama u odnosu na muškarce je teže zbog same prirode žene i zbog toga ponekad biraju lakše radno mjesto, kraće radno vrijeme, ali lično poznajem veliki broj žena – doktorica, profesorica, direktorica, koje i pored svega navedenog, fantastično balansiraju na teškim pozicijama i obavljaju veoma zahtjevne poslove, te su cijenjene na svim poljima u društvu. Lijepo je vidjeti da je danas takvih žena sve više. Ambijent u bosanskohercegovačkoj privredi je na veoma lošem nivou i za poduzetnike i za poduzetnice tako da smo prisiljeni da konstantno radimo na kalkulacijama troškova koji svakodnevno rastu. Sve više imamo problema sa radnom snagom, porezima i doprinosima. Motivacije i ideja je sve manje, investicija također.
BM: Kojim se motivima vodite u poslu i u čemu leži tajna uspješnog vođenja kompanije?
KARAHODŽIĆ: U poslu se vodim isključivo disciplinom i poštivanjem druge strane bilo da se radi o uposlenicima, kupcima ili dobavljačima. Ono što sam tokom ovih 20 godina rada naučila jeste da EU kupac cijeni i velike i male kompanije. Bilo da ste iz velike korporacije ili ste mali dobavljač zaslužujete poštovanje i jednak pristup u poslovanju, što na našem tržištu nije slučaj. U BiH i regionu se nažalost poštuje snaga i uticaj i moć jačega. Smatram da su svi dobavljači i kooperanti u poslu važni te da zaslužuju iste kriterije za saradnju, bez obzira na udio u prometu. Isto tako su važni rukovodioci prodaje ili finansija, ali i portir i kuhar u kompaniji. Jedni bez drugih ne funkcioniramo baš najbolje. Na ovaj način poslujemo svi u Koteksu, što se pokazalo izuzetno važno na početku pandemije koronavirusa kada je neočekivano mnogo kompanija zaustavilo pogone i otpuštalo radnike. Koteks je uspješno prošao kroz taj period.
BM: S obzirom da vodite porodičnu kompaniju, koliko Vam znači podrška porodice kada je u pitanju donošenje velikih, bitnih odluka vezanih za kompaniju?
KARAHODŽIĆ: Porodične kompanije su zaista veliki izazov, kako za članove porodice vlasnika tako i za sve zaposlenike. Osnovni princip kojim smo se rukovodili je upravo to da ne može neko biti direktor/direktorica ili šef/šefica samo zbog činjenice da je član porodice. Za tu funkciju se mora dokazati i postići rezultate i poštovanje od strane radnika. Smatram da se porodične kompanije moraju ozbiljnije pozabaviti ovom činjenicom ukoliko žele opstati. Po mom mišljenju, to je jedini način funkcioniranja porodičnih kompanija. S druge strane podrška koju sam ja imala, a koja mi je najviše pomogla, jeste konstantna edukacija, školovanje, posjete kupcima, međunarodnim i domaćim sajmovima, rad na vještinama komuniciranja, poznavanje stranih jezika. U svemu navedenom sam imala prioritet i na tome sam izuzetno zahvalna.
BM: Šta će biti u fokusu poslovne strategije Koteksa u narednom periodu i općenito kakvi su Vam planovi za budućnost
KARAHODŽIĆ: Strategija poslovanja Koteksa se u velikom dijelu mijenja. Činjenica da je pandemija preko noći zaustavila izvoz, nas je natjerala da se osvrnemo na domaće tržište. Zbog toga smo radili na kreiranju nove kolekcije kožne konfekcije koja je dostupna u svih 13 Modiana radnji, našeg partnera za tržište BiH. Sljedeći korak je digitalizacija i online prodaja, te smo na pragu projekta za web shop kao i drugačijem pristupu oglašavanja. U svakom slučaju pred nama je izazovan period u kojem neće izostati novih projekata.
Žene u BiH izložene različitim osudama
BM: Kako ocjenjujete položaj žena u biznisu u BiH? Da li po Vašem mišljenju kod žena postoji bojazan od neuspjeha zbog čega se ne odlučuju na pokretanje vlastitih biznisa i na neki način izbjegavaju da se nametnu u poslovnom svijetu?
KARAHODŽIĆ: Definitivno žene u BiH prolaze različite osude i ograničenja kada kroče u svijet biznisa, bilo vlastiti ili kao rukovodioci u određenim institucijama. Naše društvo je spremno na kritike i negativne komentare, bez obzira na doprinos koji svaka žena u biznisu donosi društvu i ma koliko uspješno obavljala svoj poziv.
O projektu koji realizira Business Magazine u saradnji sa UniCredit Bank
Žene u biznisu su dugo bile izuzetak, nikada pravilo, no, vrijeme i cjelokupan napredak čovječanstva polako, ali sigurno pomiče granice koje su uglavnom rezultat izuzetno jakih predrasuda protiv kojih se generalno najteže boriti. Boriti se u dokazivanju da znaju, žele i na koncu mogu realizirati svoje snove čak i kada to izgleda preteško, stalno je „stanje“ u kojem se nalaze žene diljem svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini. Kada se čitaju suhoparne brojke, koje daju rezutati raznih globalnih analiza koje obuhvataju i našu zemlju, skoro da se nije teško obeshrabiti. Ipak, u svakodnevnom radnom okruženju žena je sve više, pozicija koje zauzmaju, također, su sve više i značajnije no negdje se ipak zapaža da napredovanje do vrha, ide teže nego bi trebalo. Činjenica je da su se neke kompanije ohrabrile dati priliku i na najviše liderske pozicije imenovale žene, priznajući im na taj način sav dotadašnji trud, svo njihovo znanje i sve njihove sposobnosti kojima raspolažu. No, dug put je još pred svima nama u namjeri da postanemo društvo u kojem će biti normalno da je žena aktivan član poslovne zajednice čije se znanje i rad adekvatno valorizira u svakom segmentu. Business magazine u saradnji sa Unicredit Bank stoga pokreće projekat One prave razliku čiji je cilj ukazati na žene koje nisu ustuknule unatoč svim vrstama prepreka koje je jedno društvo poput bosanskohercegovačkog, stavljalo i stavlja pred njih. Na taj način želimo odati priznanje njihovoj borbi da neke buduće generacije dobiju priliku živjeti i raditi u društvu koje ne prepoznaje rodne razlike i koje podjednako cijeni uspjeh neovisno o spolu.
