Redakcija
Pjevač Marinko Rokvić preminuo je 6. novembra nakon usljed borbe s teškom bolešću, a sada su se njegovi najbliži okupili na komemoraciji u Kamenoj sali radio Beograda.
Komemoraciji prisustvuju i brojni poštovaoci Marinkovog rada, kao i njegove kolege s estrade. Inače, broj ljudi zbog epidemioloških mjera je ograničen.
“Na jednom snimanju pjevali smo Marinko i ja, dogovarali smo se oko intonacije, a on je tada rekao da mu je svejedno, bio je pjevačka veličina, a ljudska gromada. Gledajući njegovu porodicu, znajući kako razmišlja, drago mi je da ova porodica ostaje iza njega, ona će nastaviti njegovim putem. Marinko za mene nije umro, njegove pjesme će ostati da žive kroz nas koji ćemo ih pjevati, u mom repertoaru biće njegove pjesme. Sve ono što je uradio, rado ćemo se toga sjećati… Dopisivali smo se, govorio je: ‘Daće Bog, biće dobro’. Svako jutro i veče molio sam se da će biti dobro i da ćemo popiti još jednu rakiju”, rekao je pjevač Radiša Urošević i izjavio saučešće porodici.
“On je bio vrhunski čovjek i pjevač. Marinko i ja radili smo 40 godina… Išao sam mu u posjetu kada je bio u vojsci, radili smo svadbe i družili sve vrijeme. Ja sam imao tu sreću i privilegiju”, rekao je Miša Mijatović između ostalog dok je držao govor.
Ana Bekuta tokom govora istakla je da je više dobrih pjevača nego očeva, pa to naglasila ispred pjevanja.
“Mi postajemo ponovo djeca, bespomoćna, ranjena i očajna. Kao kad smo se prvi put izgubili u nekoj velikoj prodavnici ili na vašaru. Kada umre otac, to je kao da smo u toj prodavnici, izgubljeni, naš otac nas neće uzeti na ramena. Taj put moramo tražiti sami. Umro je i pjevač i glas i pjesma, ali prvo da kažem – otac. Svojim očima godinama sam gledala kakav otac je bio, zato je dozvoljeno da njegovi sinovi budu uplakana djeca. Estrada je za mnoge sjaj, pjesma i blještavilo, mi koji joj pripadamo, znamo da najčešće nije tako. To je rudnik, vaš otac je – Dario, Nikola i Marko, izlazio čistog obraza i čistih ruku, a to je gotovo nemoguće. Poznavala sam ga gotovo 40 godina, neprihvatljivo mi je da nismo negdje na slavlju, život tako nepravedno i okrutno prolazi. Ako me sada gleda, bio je nesvjestan divnih osobina. Beskrajno lijep, duhovit, šarmantan… Provodili smo vrijeme na pozornici, točkovima, na sceni i van nje, zajedno smo preletjeli planetu, tada 2004. godine sam ga upoznala do kraja kao čovjeka. Satima smo razgovarali, bili smo porodični prijatelji kakvi se rijetko nađu, izgubila sam velikog druga”, rekla je Bekuta.
