Senada Beglerovic Leković ponovo gostovala u Crnoj Gori: Porodica i prava prijateljstva vječno ostaju

-Mi koji se amaterski bavimo pjevanjem kao da nismo zanimljivi medjima, a nerijetko znamo biti bolji od profesionalaca, kaže vrsna sarajevska,  pjevačica Senada Beglerović Leković, koja je prije nekoliko dana, ponovo, gostovala u Crnoj Gori.

Kako kaže, povod za to  je bila promocija njena dva video spota na pjesme „Čuj kako vjetar“ i  „Gle“, snimljena u autorskoj radionici bračnog para  Sanje i Zorana Fatića iz Podgorice.

Nakon vrlo zapaženog  solističkog koncerta  od prije dvije godine, u Budvi je u organizacji Javne ustanove „Muzeji i galerije Budve“, u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović“, upriličena manifestacija „Muzičko veče Senade Beglerović-Leković“. Njeni gosti bili su Miloš Boreta i Ženska klapa „Harmonija“ iz Budve te Muhamed Zlatan Hrenovica, sarajevski boem, publicista i autor brojnih kompozicija pisane poezije i šansona, autor većine pjesama koje je Senada  snimila na svom albumu „Čuj kako vjetar“. Program je, vrlo nadahnuto, moderirala Dušica Vugdelić.

Senada je svojim vrlo kvalitetnim i nadahnutim interpretacijama, pored novih pjesama sa svog albuma, crnogorsku publiku počastila i izvedbama brojnih pjesama iz bogate riznice bosanskohercegovačkog muzičkog stvaralaštva, ali i  pjesama iz Crne Gore, Sandžaka… Prisutni kažu da je koncert bio nešto što će dugo da se pamti. Oni koji ga nisu mogli pratiti uživo imali su priliku snimak cjelokupnog događaja vidjeti u  kultnoj crnogorskoj televizijskoj emisiji „Amfiteatar“.

-Po prvi put u budvanskoj Modernoj galeriji  desilo se  ovako nešto – promocija video spotova i koncert sa gostima, kaže Senada Beglerović-Leković.

Kada sam pjevala “Ne klepeći nanulama“,  publika je i pjevala i plakala. Na kraju pjesme su mi prilazili, ljubili me… Ovdje u  Starom gradu, rođena je  moja svekrva, a moj pokojni muž odrastao i zbog toga je ovaj koncert za mene imao posebnu težinu i odgovornost. Moram priznati da sam imala tremu. Međutim, publika, novinari  i prisutne televizijske ekipe  tremu su brzo odagnali od mene. Svaku pjesmu koju sam započnjala publika je, horski, pjevala sa mnom.

Inače, ova tiha i nenametljiva žena, koja se od 1965. godine, kao članica Kulturno umjetničkog društva „Ivo Lola Ribar“,  počela  družiti sa pjesmom.  u svojim arhivama ima tri odlikovanja Saveza kulturno umjetnčkih društava BiH, tri internacionalne nagrade, a krajem 1973.godine odlikovana je i sa Titovom medaljom rada za amaterski rad i pjevanje. Iza sebe, također, ima stotnjak pjesama snimljenih za Arhiv Radio Sarajeva, nastupala je i nadstupa u brojnim radio TV emisijama…

Pjesma nije bilo njen osnovno zanimanje. No, od nje nikada nije bježala. Kad god je imala priliku uzimala je mikrofon u ruke i pjesmom liječila one kojima je muzička terapija bila potrebna. Ljepotu tradicionalne pjesme sevdalinke pronosila je širom svijeta i tako na najbolji način bila ambasador naše zemlje. Ponosi se tim. No, ne žali za što nije bila previše eksponiran u javnosti. Svojim najvećim uspjehom smatra svoju porodicu, djecu…

-Ma šta da sam radila uvijek sam mislila na to da budem i ostanem ona svakodnevna osoba kakvu me znaju i poznaju, kaže Senada Beglerović-Leković. Slava bude i prođe. No, porodica i prava prijateljstva vječno ostaju.

 

Eset MURAČEVIĆ