in

Business velikani:Koç Holding na prvom mjestu u Turskoj od osnivanja do danas

Slatka-Tajna.Eu

Koç Holding A.Ş. najveći je industrijski konglomerat u Turskoj i jedina kompanija u zemlji koja se od 2016. godine našla na Fortune Global 500 listi. Koç Holding je vodeći turski investicijski holding, a Koç Group najveća je turska industrijska i uslužna grupacija u pogledu prihoda, izvoza, broja zaposlenih, plaćenih poreza i tržišne kapitalizacije na berzi u Istanbulu. Koç Grupa osnovala je prvo tursko dioničko društvo, stvorila prvi industrijski poduhvat republike i prvo međunarodno partnerstvo te realizirala prvu javnu ponudu. Kompanija posluje u različitim oblastima uključujući energiju, automobilsku industriju, finansije, robu široke potrošnje (bijela tehnika i potrošačka elektronika, proizvodnja i distribucija hrane), maloprodaju, turizam, pomorske operacije, izgradnju brodova i jahti. Sa više od 102.000 uposlenih, kompanija ostvaruje godišni prihod veći od 30 milijardi dolara. Oko 31 posto prodaje realizira se na međunarodnom tržištu te izvozi u više od 150 zemalja svijeta. Kompaniju kontrolira porodica Koç, jedna od najbogatijih turskih porodica. Predsjednik kompanije je Ömer Koç, a potpredsjednik Ali Koç.

Osnivač holdinga je Vehbi Koç, prvi turski poslovni čovjek koji je stekao nacionalnu popularnost. Poznat kao velikodušni filantrop, bio je odgovoran i za uvođenje brojnih modernih zapadnih poslovnih praksi u Tursku. Vehbi Koç, rođen je i odrastao u Ankari. Kao dječak shvatio je da su najuspješnije porodice u Ankari one iz nacionalnih manjina-grčke, jevrejske i armenske. Oni su bili uspješni trgovci i poslovni ljudi, živjeli su ugodno i mnogi su bili bogati, dok su Turci živjeli skromnije kao državni službenici, upravitelji, poljoprivrednici.

Monopol nad uvozom

Godine 1917., 16-godišnji, Vehbi Koç uvjerio je svog oca, književnog naučnika, da mu pomogne osnovati malu trgovinu mješovitom robom u Ankari. Marljivo se bavio svojom trgovinom i podnio ekonomske teškoće i u Prvom svjetskom ratu i u kasnijem raspadu 600 godina starog Osmanskog Carstva.

Nakon što je Turska postala republika 1923. godine, Koç je ušao u nove djelatnosti u građevinarstvu i građevinskom materijalu, a kasnije je osvojio prestižni ugovor za zamjenu krova turskog parlamenta kada je stari odnio vjetar. Vehbi Koç neumorno je radio, često i više od 16 sati dnevno. Iako je s 26 godina postao milioner, nastavio je pokazivati ​​neobičnu predanost.

Godine 1928., kako se kompanija nastavila diverzificirati, Koç je postao lokalni zastupnik za Ford Motor Company. Tri godine kasnije potpisao  je ekskluzivni ugovor s Mobil Oil Company o potrazi nafte u Turskoj, a do 1940. godine je osigurao ekskluzivna turska prava na uvoz i distribuciju za razne evropske i američke proizvode, uključujući automobile Ford i Socony Vacuums. Tokom tog razdoblja sjedište kompanije preseljeno je Istanbul kako bi se trgovačko poslovanje moglo pomnije pratiti.

Tokom Drugog svjetskog rata, Koç je doživio značajan poremećaj u svom međunarodnom trgovačkom poslovanju, a nakon toga turska vlada uvela je niz izolacionističkih trgovačkih politika s ciljem zaštitite domaće privrede. Strane kompanije bile su dužne prodavati svoje proizvode putem lokalnih agenata, poput Koça, koji je zadržao prava uvoza i distribucije stranih proizvoda u Turskoj. Koç je zaključio ugovore s nekoliko kompanija, uključujući General Electric sa kojim je pokrenuo tvornicu sijalica.

Dobit kompanije bila je uveliko reinvestirana, što je pomoglo da 1950-te budu decenija impresivnog rasta. Koç je postao povezan s US Rubber Company i Siemensom, a 1955. godine kupio je malog proizvođača čeličnog namještaja i kućanskih aparata pod nazivom Arçelik.

Koç je bio kritiziran u akademskim i političkim krugovima zbog dopuštanja zapadnim “imperijalističkim” korporacijama da iscrpljuju turski kapital i devize koje su se mogle koristiti za razvoj turske industrije. Koç je, međutim, svojim izvoznim operacijama generirao malu količinu deviza. Braneći svoju ulogu neto uvoznika, Koç je počeo širiti svoje domaće proizvodne pogone, te je na kraju pregovarao o licencnim ugovorima za domaću proizvodnju proizvoda koji su prethodno bili uvezeni. Iako je to i dalje zahtijevalo uvoz dijelova i komponenti, Koç je preusmjerio znatan dio svojih proizvodnih plaćanja na turske kamate.

Godine 1963. osnovan je Koç Holding kao anonimni-alsirket, turski oblik osnivanja i određen je kao koordinacijski organ za 28 kompanija koje su činile grupu Koç. Tri godine kasnije, kompanija je objavila svoju prvu javnu ponudu dionica. Ulijevanjem privatnog kapitala dodatno je povećana kapitalizacija poduzeća i omogućena još veća ekspanzija.

Vehbi Koç polako je prepustio kontrolu svom sinu Rahmiju i trima kćerkama. Međutim stariji Koç je održavao lagani raspored rada i nastavio služiti kao predsjednik odbora.

Godine 1966. Koçova podružnica u potpunom vlasništvu pod imenom Otosan počela je proizvoditi automobil temeljen na dizajnu Forda Cortine. Prodavan pod imenom Anadol, bio je prvi automobil koji je u potpunosti proizveden u Turskoj. Druga kompanija zvana Tofas je nastavila sklapati automobile Fiat, koji su se prodavali pod markom Murat.

Nudeći visoko konkurentne plaće, grupa Koç privukla je najbolje kvalificirane menadžere i poslovne ljude u Turskoj iz različitih etničkih i vjerskih grupa. Mnogi su se obrazovali na zapadnoevropskim i američkim univerzitetima i poslovnim školama, te su sa sobom donijeli najnovije menadžerske vještine i strategije.

Povezanost sa zapadnim korporacijama

Kako je u tom periodu, roba koja se uvozila plaćana u valuti zemlje izvoznice, Koç je imao problem sa obezbjeđivanjem deviza, te osniva tvornicu legura čelika u Bursi pod nazivom Asil Çelik. Planirano je da Asil Çelik proizvodi blokove motora i sastavne dijelove za ostale proizvodne operacije grupe Koç. Iako je postignut napredak u smanjenju deviza kompanije, ipak je ostala najveći uvoznik. Turska se privreda, međutim, toliko pogoršala da su u jednom trenutku čak i državne devizne rezerve bile iscrpljene. Koç, koji je generirao samo 10 posto svojih deviznih potreba, bio je prisiljen obustaviti plaćanja uvoza i privremeno smanjiti poslovanje.

Kao odgovor na krizu, Rahmi Koç osnovao je novu agenciju pod nazivom Ram di; als Ticaret, posebno posvećenu promoviranju izvoza i internom stvaranju deviza. Koç je također dobio jednogodišnju bitku sa suparničkom grupom Sabanci Group za kontrolu nad petom najvećom bankom u zemlji, Türkiye Garanti Bankasi. Banka je restrukturirana radi obavljanja više međunarodnih transakcija za grupu Koç. Kompanije grupacije Koç doživjele su rekordan rast tokom 1977. i 1978. godine, najgorih godina turske ekonomske krize.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku







Početkom 1980-ih, elementi turskih oružanih snaga preuzeli su kontrolu nad vladom i uveli vanredno stanje, te su postavljena stroga ograničenja plaćanja u devizama, što je uveliko naštetetilo Koç holdingu koji je bio prisiljen smanjiti ili zatvoriti poslovne operacije u pojedinim odjelima.

Finansijski odjel Koça, koji se sastoji od banke i osiguravajućeg društva, proširen je kako bi grupi pružio veće devizne usluge. Kad je sredinom 1970-ih uspostavljena finansijska podjela, okončana je 50-godišnja politika Vehbi Koç-a da kompanija ostane izvan ove djelatnosti.

Godine 1983. Stranka Domovine predvođena Turgutom Özalom došla je na vlast i započela kampanju za “zapadnjačenje” ekonomije ukidanjem protekcionističkih trgovinskih ograničenja. Početkom 1985. stranim je kompanijama bilo dopušteno uvoziti proizvode direktno u Tursku.

Koç je zadržao svoju povezanost s raznim zapadnim korporacijama, a 1985. godine zaključio je ugovor s American Expressom o osnivanju zajedničke banke pod nazivom Koç-Amerikan Bank. Koç je također bio partner u istanbulskoj korporaciji Fruehauf, koja je 1985.godine počela proizvoditi prikolice.

Vehbi Koç je predsjedavanje upravnim odborom prenio na svog sina Rahmija 1984. godine, ali je nastavio izvještavati Izvršni odbor o svojim mišljenjima i zabrinutostima putem dnevnih dopisa. Bio je snažni zagovornik slobodne trgovine i turskog članstva u Evropskoj zajednici, a smatran je uglednim starijim državnikom.

Naredne godine donijele su kontinuirano širenje i daljnje akvizicije. Koç Holding učestvovao je 1993. godine u preuzimanju 56 posto udjela u dvije kompanije za promet ukapljenog naftnog plina od Mobil Oil Turk AS.

U drugom dijelu 1990-ih, turska protekcionistička politika bila je sve više narušena, vršeći pritisak na proizvođače automobila u zemlji. Jedan primjer toga dogodio se 1996. godine, kada je mjera turskog parlamenta dopustila Turcima koji rade u inozemstvu da kupuju uvozne automobile bez carina. Tržište je dodatno pritisnuto kada je Sabanci Group, drugi najveći turski konglomerat, pokrenuo zajedničko ulaganje s Toyotom. Do tada je udio Koç-Fiata na automobilskom tržištu već bio smanjen na 52 posto, a predviđanja ogromnog priliva stranih proizvoda rezultirala su pauzom u novim ulaganjima i od strane Koç-Fiata i njegovih glavnih konkurenata.

Koç Holding je 2000. godine objavio da će njegova strategija obuhvatiti ulaganja u maloprodaju, građevinu, zdravstvo i finansije. Prvi veliki korak bio je povratak u jedan od historijskih sektora kompanije- u partnerstvu s norveškim Statoilom pokrenuto je zajedničko ulaganje u promet plina.

Godina 2002. donijela je različita kretanja. Tofas je na povećanu potrebu za učinkovitim takmičenjem odgovorio uvođenjem četiri nova modela, temeljena na Fiatovim modelima Palio i Albea. Četiri modela predstavljaju plodove ulaganja od 100 miliona dolara u razvoj novih proizvoda. Koç je također prodao 15,2 posto svog udjela u Goodyear Lastikleri, turskoj podružnici gigantskog američkog proizvođača guma, natrag matičnoj kompaniji za 15,9 miliona dolara. Godine 2006. došlo je do spajanja Koçbank i Yapı Kredi, koje se smatra najvećim spajanjem u historiji turskog bankarstva. Iste godine Koç grupa kupila je Tüpraş, najveću industrijsku organizaciju Turske. Najveći proizvođač kućanskih aparata u Africi, Daily Appliances, postao je sastavni dio Koça 2011. godine. Prošle godine partnerstvo Arçelika i TATA -e osnovalo je u Indiji kompaniju Beko Voltas koja je započela proizvodnju frižidera za indijsko tržište.

Doprinos turskoj ekonomiji

Vehbi Koç od osnivanja kompanije, svojim zaposlenima je govorio: „Upamtite! Mi postojimo sve dok postoji naša država! Težimo jačanju turske ekonomije iz koje crpimo vlastite snage. Ovo je moj kod: živim i napredujem sa svojom zemljom. Sve dok demokratija postoji i napreduje, postojimo i mi. Učinit ćemo sve da ojačamo našu ekonomiju. Kako naša ekonomija napreduje, tako će napredovati i demokratija i naš položaj u svijetu”.

Koç Holding doprinosi rastu turske ekonomije od osnivanja i odgovorna je za sedam posto izvoznih aktivnosti Turske, te je uvrštena među najveća turska industrijska poduzeća. Osim toga, četiri od 10 najvećih industrijskih kompanija u Turskoj dio su Koçove grupe poduzeća: Tüpraş, Ford Otosan, Tofaş, Arçelik. Osim Koç Holdinga, Ford Otosan, Arçelik i Tofaş uvršteni su na listu Evropske komisije od 2.500 svjetskih ulagača u istraživanje i razvoj u 2019. godine.

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Rada Manojlović bez dileme: Otkrila ko je bolji, Haris ili Milan

Kesa na šuplje cipele i put škole