Redakcija
Dušan Dančuo bio je interpretator šansone, starogradske pjesme, romanse i šlagera. Žanrovi koji su u to doba itekako bili aktuelni, on je sjajno donosio. Imao dušu za svaki od pomenutih žanrova.
Krojačka radnja u centru Zagreba
Na području bivše države Jugoslavije ovaj gospodin dostojanstvenog stava u čijem glasu je preovladavao čisti, autentičan zvuk. Onaj narodni koji je publika znala čuti. Stoga ne predstavljaju iznenađenja komentari kako je tu čaroliju u njegovoj izvedbi svako od slušatelja doživljavao kao da je baš njemu ispjevana.
Dušan Dančuo rođen je u Karlovcu 1923. godine. Njegovo djetinjstvo se umnogome nije razlikovalo od onoga kako su živjela djeca tog doba. Jedina prednost bio mu je krojački zanat. Naime, njegov otac je posjedovao krojačku radnju u centru Zagreba. Nakon njega Duško ju je naslijedio. Bio je radan, vesele prirode pa bi i u radnji, a i kući gdje bi nastavio raditi, samo pjevao.
Talenat njegovog šestogodišnjeg sina Žarka prepoznala je Duškova mušterija, gospođa Tamara Srkulj, inače urednica Radio Zagreba. Nije ostala ravnodušna pa ga je pozvala na radio. Duško i njegova supruga su uspjeli iz svog fonda izdvajati za sinovo muzičko obrazovanje pa mu čak kupili i pijano. Osim što je pjevao u kafanama koje su tad bile popularne, prvi put javno nastupa na Opatijskom festivalu sa evergrinima. Nedugo zatim realizira i prve snimke na Radio Zagrebu gdje je položio i audiciju.
Jugoton štampa singl „Na stazi lišće pada“, a on počinje sa festivalskim nastupima kontinuirano od 1961. godine – Opatijskom, Krapinskom, Požeškom, Slavonskom, Dalmatinskom… Svaka od festivalskih pjesama štampana je na zajedničkim nosačima zvuka. Dušan je realizirao oko stotinjak singlica na kojima su se našle pjesme „Bijele ruže, nježne ruže“, „Kad ne bude mene više“, „Noćas nisu sjale“, „Kad prijatelji odu“, „Sanja, Sanja“, „Stare pjesme“, „Sviraj, sviraj Pišta Bači“, „Bolujem ja, boluješ ti“.
Godine 1978. snima „Popevke sam slagal“ i „Zagorje zelen“.
Nikada se nije odrekao kafane
Tu su i LP ploče popularnih romansi „Teško mi je zaboraviti tebe“, potom „Ulicama kružim“, „Ja bih pjesmom da ti kažem“, „Teško je ljubiti tajno“, „Šta će mi život bez tebe draga“…
Snimao je Dušan Dančuo brojne velike ploče, singlove, a nikada se nije odrekao kafane. Njegovo pjevanje je predstavljalo ugođaj za slušanje jer je ovaj doajen dokazao da je u krvi svih nas ta romansa, taj spoj tradicije i zabavne note koji je odisao u njegovim izvedbama. Zato su poklonicima tih žanrova njegove pjesme ostale u lijepom sjećanju.
A njemu od 1992. godine nije ostao u lijepom sjećanju njegov Zagreb kojeg je morao napustiti. Odselio je u Beograd. Bješe to rezultat politike koja je stvorila ambijent zbog kojeg su patili i časni Hrvati i Srbi i svi oni koji nisu bili ono što je tadašnja vlast željela. Snimao je sa sinom i nastupao po festivalima 2000. godine.
Dušan Dančuo je preminuo 2009. godine. Nestao je sa svojim pjesmama jer kao da nije pjevao ni u Hrvatskoj ni u Srbiji. Uprkos politici koja niz godina „gura prste“ i u muziku i umjetnost uopšte, ipak se nađu oni koji kažu putem društvenih mreža „hvala mu za sve lijepe pjesme koje je ostavio kao najveće blago – dušu u pjesmama“.
Sin Žarko ga je uveo u estradu
Prvog oktobra 2021. godine Duškov sin Žarko proslavio je svoj 67. rođendan. Pjevač velike popularnosti u bivšoj državi. On je prije svog oca snimao za Radio Zagreb. Bio je član Dječije dramske grupe Radio Zagreba. Tada su ga pitali od koga je naslijedio talenat za pjevanje kada je kazao da je to od tate. Oni su ga htjeli čuti. Duško je došao i od tada pa nadalje snimao za pomenutu produkciju i za Jugoton. Malodobni sin je uveo oca u svijet estrade i profesionalnog bavljenja muzikom. A Žarka je s druge strane, još od djetinjstva otac učio repertoar koji i danas pjeva.
Sestra Marija operna pjevačica
Duškova sestra Mirjana je zagrebačka operna pjevačica koja nije propustila da kaže sa koliko suptilnosti i osjećaja za formu romansi pjeva Dušan Dančuo. A on miljenik stare škole zabavne muzike i ostalih aktuelnih žanrova je u saradnji sa Darkom Lukačem unosio u pjesme lepršavost sa modernim prizvukom. Pritom ne narušavajući srž i prepoznatljivost određenog muzičkog faha.
Piše: Jasna Durić
