Redakcija
Nelikvidnost je jedan od hroničnih problema bosanskohercegovačke privrede, ali i društva u cjelini. U pokušaju da spase što se spasiti može, banke i drugi povjerioci sve češće se obraćaju agencijama za naplatu potraživanja, koje po srazmjerno nižoj cijeni otkupljuju nenaplative kredite i ostale vrste dugova pravnih i fizičkih lica te na sebe preuzimaju obavezu njihovog “utjerivanja“ u punom iznosu. Mada se radi o praksi koja je odavno prisutna na finansijskim tržištima Evrope i svijeta, ona je u Bosni i Hercegovini specifična po tome što se odvija u svojevrsnoj “sivoj zoni“, za koju nije nadležan niko od postojećih regulatora na entitetskom i državnom nivou.
Regulatorni vakuum
“Centralna banka BiH nema nadležnosti za nadzor rada agencija za naplatu potraživanja i ne raspolažemo informacijama kojim zakonskim odredbama je regulisan rad tih agencija“, kratak i jasan je odgovor iz krovne bh. finansijske institucije na upit o načinu regulacije trgovanja potraživanjima u našoj zemlji.
No, ono što u Centralnoj banci BiH pouzdano znaju, jeste da su agencije za naplatu potraživanja u Centralni registar kredita (CRK) do sada prijavili otkup bankarskih i mikrokredita poslovnih subjekata ukupne vrijednosti 778.326.568 KM, sa 47.336.391 KM ostatka duga, 531.331.364 KM dospjele nenaplaćene glavnice i 161.039.126 KM dospjele nenaplaćene kamate, kao i kredite fizičkih lica ukupno vrijedne 178.584.402 KM, sa ostatkom duga od 116.822.955 KM, dospjelom nenaplaćenom glavnicom od 136.374.758 KM i dospjelom nenaplaćenom kamatom od 14.012.676 KM.
“Odlukom o CRK-u je definisano da su učesnici u Registru i subjekti koji se bave otkupom potraživanja. Te organizacije podatake u Registar dostavljaju na način kao što to rade i banke i mikrokreditne institucije. Na pojedinačnim izvještajima koji se generišu iz CRK-a za svako pravno i fizičko lice u odvojenoj kategoriji pojavljuju se podaci koji su dostavili ti subjekti.
Ono što je potrebno naglasiti je da enitetske agencije bankama i mikrokreditnim organizacijama daju saglasnost za prodaju potraživanja te da subjekti koji su registrovani za otkup potraživanja moraju bitu učesnici u CRK-u kako bi dobili saglasnost za prodaju potraživanja. Banka, odnosno MKO, iz svojih poslovnih knjiga isknjižava ta potraživanja i u zatvara ih u CRK-u sa statusom otkupljeno potraživanje. Nakon toga, subjekti koji su otkupili potraživanja prijavljuju ta potraživanja u CRK. Na taj način ne dolazi do gubitka podataka o takvim kreditima, a što je bitno kod ocjene bonitetne sposobnosti onoga koji traži kredit, a ima ranija dugovanja koja nije redovno izmirivao”, objašnjavaju iz Centralne banke BiH u izjavi za Business Magazine.
U nekim zemljama regije razmatraju se zakonska rješenja kojima bi se dužnicima dalo pravo preče kupovine njihovog duga, pod istim uvjetima kao i agencijama koje ih otkupljuju od povjerilaca po znatno nižim cijenama i na taj način ostvaruju zaradu. Istovremeno, u susjednoj Hrvatskoj, banke se nastoje odvratiti od prodaje potraživanja tako što im država otpisuje porez u iznosu proporcionalnom otpisanim nenaplativim potraživanja. Koliko su takva rješenja moguća u BiH, pitanje je od kojeg se iz Centralne banke BiH ograđuju konstatacijom da “CBBiH nema ingerencije u definisanju zakonskih rješenja kojima se uređuje otkup potraživanja“, a puno rječitiji u vezi sa alternativnim zakonskim rješenjima i općenito problemom trgovanja potraživanja pravnih i fizičkih lica prema bankarima i mikrokreditorima nisu ni u entitetskim agencijama za bankarstvo.
“Agencija za bankarstvo RS nije nadležna za nadzor rada agencija za naplatu potraživanja, te nam nisu poznate pojedinosti u vezi sa njihovim radom. Samim tim, Agencija do sada nije izdala niti jednu saglasnost za kupoprodaju plasmana koji se odnose na fizička lica. Što se tiče obaveza Agencije koje se odnose na pravna lica, a proizilaze iz novog Zakona o bankama, podsjećamo da je regulisan institut kupoprodaje plasmana (kredita) te su banke dužne da prije takve kupoprodaje od Agencije zatraže saglasnost. U proteklih nekoliko godina, od kad je novi Zakon na snazi, Agencija je izdala desetak saglasnosti za prenos potraživanja. Kupci plasmana su, prema mišljenju Ministarstva finansija RS kojeg se Agencija pridržava, trebali imati registrovanu djelatnost 64.99 – Ostale finansijske uslužne djelatnosti, osim osiguranja i penzionih fondova. Prema našim saznanjima, društva za koja se interesujete najčešće su osnovana kao društva sa ograničenom odgovornošću i, naglašavamo, Agencija nema nikakve ingerencije nad njima“, sve je što su nam o ovoj temi mogli reći iz Agencije za bankarstvo Republike Srpske (ABRS).
Jasmin Mahmuzić, direktor Agencije za bankarstvo Federacije BiH, pak, u izjavi za naš Magazin, precizira da je kupoprodaja plasmana banaka definirana entitetskim Zakonom o bankama i Odlukom o kupoprodaji plasmana banke, kojima se, kako ističe, “propisuju minimalni standardi i uvjeti koje moraju ispunjavati plasmani koji su predmet kupoprodaje, opći i posebni uvjeti za kupoprodaju, materijalno značajnog iznosa plasmana, finansiranje kupoprodaje, način procjene vrijednosti predmeta kupoprodaje i dokumentacija koju banka, za potrebe ispunjavanja propisanih uvjeta, dostavlja Agenciji”.
“Predmet kupoprodaje između banke i kupca mogu biti isključivo dospjeli plasmani, rizici i koristi po osnovu tih plasmana, čija je posljedica trajni prestanak priznavanja plasmana u bilansu banke u skladu s Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja. Kupoprodaja nedospjelih plasmana može se vršiti samo između banaka!
Banka ne može ugovoriti kupoprodaju dijelova plasmana, niti dijelova prava i obaveza iz plasmana (djelomični novčani tokovi iz plasmana), niti može procjenjivati da li će prodani plasman evidentirati u bilansu ili ne, nego mora ugovoriti kupoprodaju isključivo cijelog plasmana i svih prava, sporednih prava i obaveza iz plasmana i mora ga prestati priznavati u bilansu stanja u cijelosti.
Ugovorom o kupoprodaji plasmana se, između ostalog, definira da se predmet ugovora o kupoprodaji ne može dalje prenositi sa kupca predmeta plasmana. Banka prodavatelj ima obvezu da u roku od 30 dana obavijesti dužnika o prijenosu plasmana i dostavi informacije o kupcu plasmana.
Prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji plasmana, banka prodavatelj i kupac plasmana koji upravlja i vrši naplatu kupljenih plasmana dužni su osigurati da se dužnik ne dovede u nepovoljniji položaj od položaja koji bi imao da taj plasman nije prenesen, a za plasmane odobrene korisnicima finansijskih usluga iz propisa o zaštiti korisnika finansijskih usluga, neovisno o iznosu plasmana, banka prodavatelj dužna je osigurati da ti korisnici ne dođu u nepovoljniji položaj u odnosu na položaj koji su, kao dužnici, imali prema banci. Banka prodavatelj i kupac plasmana, po osnovu kredita i drugih usluga odobrenih korisnicima finansijskih usluga, dužni su primjenjivati odredbe posebnih propisa kojim a se uređuje zaštita korisnika financijskih usluga i drugih propisa kojima se uređuje zaštita potrošača”, pojašnjava Mahmuzić pravila igre u vezi sa otkupom kreditnih potraživanja, uz opasku da “Agencija nije nadležna za nadzor nad kupcima plasmana banaka te ne raspolaže podacima koliko je pravnih osoba na području FBiH registrirano za obavljanje djelatnosti naplate potraživanja i naplatno-kreditno poslovanje”.
Upitni metodi
No, upravo na spomenutu zaštitu prava dužnika odnosi se i najveća kontraverza u vezi sa djelovanjem “utjerivača dugova” na bh. tržištu, koju najvjernije ilustrira marketinška poruka jedne od ovdašnjih agencija za naplatu potraživanja, u kojoj se potencijalnim klijentima doslovno poručuje: “Naši advokati specijalizirani za naplatu potraživanja posjeduju sredstva kojima će natjerati Vašeg dužnika da plati!“ Šta podrazumijevaju ta sredstva, posebno u kontekstu tvrdnji dužnika da im “utjerivači dugova“ prilično otvoreno prijete na različite načine, nepoznanica je koju iz agencije za naplatu potraživanja EOS Matrix komentiraju decidno poručujući da “moramo reći da se ne služimo takvim vokabularom, niti navedenim metodama”.
“Visoki standardi u postupanju sa dužnicima su EOS Grupu doveli u poziciju najuspješnije evropske kompanije u ovoj branši. Studiozan pristup, stručni djelatnici i tehnološka rješenja jedini su put koji donosi rezultat”, potcrtavaju iz EOS Matrixa u izjavi za Business Magazine.
Uz napomenu da “EOS Matrix u BiH djeluje u potpunosti u bh. pravnom okviru, registriran je kao društvo ograničene odgovornosti te za naše djelovanje nije propisana posebna dozvola kakva postoji u finansijskom sektoru i, shodno tome, ne postoji regulatorno tijelo koje bi bilo zaduženo za nadzor našeg poslovanja”, iz te agencije otkrivaju da su do sada u BiH otkupili potraživanja ukupne nominalne vrijednosti 216 miliona KM, mahom bankarskih i mikrokredita, od čega se 60 posto odnosi na fizička lica.
“Procenat uspješnosti naplate varira od portfolija do portfolija. Svaki portfolio se može isključivo zasebno posmatrati, tako da nema nekih ustaljenih pravila. Interes povjerilaca je velik, ali moramo reći da je interes naših dužnika još veći. Naši djelatnici su konstantno na usluzi našim dužnicima kako bismo pronašli najbolji otplatni model. EOS Matrix traži održiva rješenja, jer samo održiva rješenja mogu donijeti uspjeh u naplati. Naši djelatnici, stoga, pokušavaju pronaći najadekvatniji model rješavanja obaveza naših dužnika. Pritom je jako važno osloniti se na stručnost djelatnika i tehnološka rješenja koja nam omogućuju sveobuhvatan pristup svakom od naših klijenata ponaosob”, napominju iz EOS Matrixa, eskivirajući konkretan odgovor na upit o benefitima koji se nude dužnicima, odnosno, razlozima zbog kojih bi njima eventualno bilo povoljnije svoj dužnički problem rješavati putem “utjerivača” nego na sudu.
U svakom slučaju, činjenica je da je udio nekvalitetnih kredita u ukupnom kreditnom portfoliju domaćih banaka i mikrokreditnih organizacija ispod šest procenata, što je značajan napredak u odnosu na čak 16,1 posto iz ne tako davne 2014. godine. Koliko su tom pozitivnom trendu doprinijeli “utjerivači dugova” za sada je enigma, baš kao i mnogo toga drugog u vezi sa njihovim poslovanjem na, čini se, prilično anarhičnom bh. tržištu potraživanja, na čiju zatečenost u svojevrsnom pravnom i regulatornom vakuumu, između ostalog, ukazuje i to što su razgovor o ovoj temi izbjegli i u poslovično kooperativnom i transparentnom Udruženju banaka BiH…
Posrednička uloga
EOS Matrix i druge slične agencije nužno ne otkupljuje potraživanja banaka i ostalih povjerilaca, nego i posreduju u njihovoj naplati.
“Radi se o usluzi koju rado pružamo našim klijentima. Međutim, otkup potraživanja je naš core business i nositelj preko 95 posto naših prihoda. Kompanije u Bosni i Hercegovini se polako navikavaju da svoje non-core procese eksternaliziraju kvalitetnim outsourcing partnerima. Renome partnera i njegova stručnost u radu, a pogotovo u osjetljivoj oblasti naplate potraživanja, imaju svoju cijenu. Zato uvijek skrećemo pažnju našim klijentima da a priori snižavanje cijene nije uvijek najbolje rješenje”, kažu iz EOS Matrixa osvrćući se na taj segment svog poslovanja.
