in

Parovi iz BiH se zadužuju za vantjelesnu oplodnju

Slatka-Tajna.Eu

Jedan postupak vantjelesne oplodnje, uključujući sve neophodne laboratorijske nalaze i terapije, koštao je Aidu iz srednje Bosne oko 8.000 KM (4.000 eura). Godinu dana od bezuspješnog pokušaja da dobiju dijete, ona i suprug pripremaju se za novi postupak, ali ne znaju kako ponovo osigurati novac za visoke troškove.

Za prvi postupak vantjelesne oplodnje Aida je naknadno dobila 3.000 KM (1.500 eura) jednokratne pomoći od Zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO) Srednjobosanskog kantona (SBK), jednog od deset kantona u Federaciji BiH.

U obimnoj medicinskoj dokumentaciji koju je trebala priložiti, kako bi joj bila odobrena novčana refundacija, nalazilo se mišljenje ginekološkog konzilija i obavezna liječnička potvrda da nema djece.

“Jednom su dali 3.000 KM i to je to. Time ne može pokriti ni sam proces, koji u svakoj klinici košta oko 4.500 KM (2.250 eura). Kad potrošiš tako veliku svotu novca, nije lako do nje ponovo doći. Prvi put nismo bili primorani da dignemo kredit i platili smo, jer smo uštedjeli. No, godinu dana je prošlo i ja ne mogu ponovo uštedjeti osam hiljada maraka za novi postupak“, ispričala je Aida za RSE.

U nedostatku zakona, financiranje postupaka medicinski potmognute oplodnje u bh. entitetu Federacija BiH proteklih godina je bilo regulirano Odlukom o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava.

Ova odluka iz 2009. godine predviđala je da se iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja financiraju do dva pokušaja medicinski potpomognute oplodnje, a pravo novčanu podršku imale su žene do 37 godine starosti.

Šta je nadležnost kantona?

Provođenje ove odluke bilo je u nadležnosti kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja, ali je financiranje godinama bilo neujednačeno i ovisilo o financijskoj moći svakog od deset kantona.

Tako su parovi koji se liječe od neplodnosti u Kantonu Sarajevo imali pravo na sufinanciranje do pet postupaka, uz uvjet da žena nije navršila 43 godine života.

Istovremeno, u nerazvijenim kantonima podrška je bila znatno skromnija. Tako je Zavod zdravstvenog osiguranja Srednjobosanskog kantona omogućavao refundaciju tek dijela troškova i to za samo jedan postupak.

Zakon usvojen prije tri godine

Iako usvojen još sredinom 2018. godine, Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski pomognutom oplodnjom u Federaciji BiH nikada nije u potpunosti proveden.

Ovaj zakon predviđa pravo na biomedicinski pomognutu oplodnju na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, za žene u dobi do navršene 42. godine.

Njime je određeno da kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja financiraju tri pokušaja intrauterine inseminacije, te pet pokušaja vantjelesne oplodnje.

„Kad smo u decembru prošle godine predali zahtjev za refundaciju, rekli su nam prvo da je Zakon stupio na snagu. No, kasnije nam je rečeno da ne možemo refundirati troškove na osnovu federalnog Zakona, nego na osnovu odluke Srednjobosanskog kantona i to je tih 3.000 KM. I poslije smo tražili. Bukvalno smo ih zvali svakih 20 dana i svaki put su imali neki izgovor. Čak razmišljamo i da se preselimo u Hrvatsku, pošto je tamo besplatno. Jednostavno gubiš strpljenje, vrijeme i živce i sistem te tjera odavde“, kaže Aida s početka priče.

Šta kažu u kantonalnim zavodima?

U Zavodu zdravstvenog osiguranja Srednjobosanskog kantona, pak, tvrde da su s primjenom entitetskog Zakona počeli od 1. septembra ove godine, odnosno da trenutno refundaciju vrše u skladu sa Pravilnikom o obimu prava na biomedicinski potpomognutu oplodnju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja i načinu formiranja cijene pojedinačnih postupaka Federacije BiH. Ovaj pravilnik je, kao podzakonski akt, usvojen prošle godine.

Dodaju da su 1. januara 2017. do 31. augusta 2021. godine, na temelju kantonalne odluke kojom je bila uređena ova oblast, izdvojili ukupno 583.651 KM (oko 291.500 eura).

U Kantonu Sarajevo, pak, ističu da će provedba Zakona početi po okončanju javnog poziva za zdravstvene ustanove koje do 18. oktobra trebaju dostaviti ponude za ugovaranje usluga biomedicinski potpomognute oplodnje.

Prema važećoj kantonalnoj odluci, u prošloj godini ovaj zavod odobrio je 282 zahtjeva, te izdvojio nešto više od 850.000 KM, dok je u ovoj godini planirano milion KM (500.000 eura).

Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski pomognutom oplodnjom Federacije BiH ne primjenjuje se još u ni u Tuzlanskom kantonu. Umjesto toga, na snazi je kantonalni propis koji u ovoj godini predviđa ukupno 300.000 KM (150.000 eura) za financiranje biomedicinski potpomognute oplodnje.

U dopisu upućenom RSE, iz Zavoda zdravstvenog osiguranja tog kantona naveli su da još nije završeno usaglašavanje kantonalnih propisa sa Pravilnikom o obimu prava na biomedicinski potpomognutu oplodnju Federacije BiH, a „zbog određenih nejasnoća i neprimjenjivosti tog dokumenta“.

Nabavka lijekova iz Turske

Zemira iz Tuzlanskog kantona za RSE kaže da, nakon godina stagnacije, parovi iz toga kantona ne očekuju njegovu skoru primjenu. Njoj je, prema važećoj odluci tog kantona, za prvi postupak vantjelesne oplodnje odobreno 3.000 KM (1.500 eura), a za drugi 2.000 KM (1.000 eura).

Iako je njena priča o borbi da dobije dijete završila uspješno, Zemira je za RSE kaže da je morala voditi paralelnu bitku sa sistemom.

„Konstantna borba. Odričeš se svega da prikupiš pare za nalaze, jer nemaš vremena da čekaš. To je tako loš sistem. Lijekove da ne spominjemo. Za njih nemamo ništa i mnoge žene ih nabavljaju iz Turske. jer su jeftiniji. U ovoj borbi ste potpuno ograničeni, sistemom i vremenom. Sistem stoji i ništa ne poduzima. Uvijek je dogodine, dogodine, a jajne stanice ne mogu čekati. Nervozni ste, čekate da vas se sistem sjeti, ali to se ne dešava“, ističe Zemira.

Čekajući provedbu zakona mnogi zakasnili

Provedba Zakon počela je u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, na jugu BiH, ali tek pod pritiskom tužbi. Naime. parovi iz tog kantona angažirali su advokate, te na taj način izvršili pritisak na kantonalni Zavod zdravstvenog osiguranja.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku







Radeći u jednoj poliklinici u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, specijalista za ginekologiju i reproduktivnu medicinu Senad Sarić kaže da je godinama svjedočio donkihotovskoj borbi.

Mnogi su parovi, kako kaže, čekajući na pomoć države zakasnili i propustili šansu da dobiju dijete.

„Imali smo u Hercegovačko-neretvanskom kantonu probleme s provedbom Zakona. Počeli su davati manje iznose, a onda su se parovi udružili i unajmili advokata. Nakon toga je preko noći počelo i to sada ide bez problema. Mladi koji nemaju novca ranije su posuđivali od daidža, ujaka, ali eto država sada ipak na neki način pomogne. Zakon je trebalo usvojiti daleko prije, samo da je bilo dobre volje. Nažalost, za mnoge je voz prošao“, kaže Sarić.

Ogromni troškovi

Jedan postupak vantjelesne oplodnje u većini klinika u BiH košta do 4.500 KM (2.250 eura). No, to nisu jedini troškovi koji opterećavaju parove koji se liječe od neplodnosti.

Elmaza Logo, jedna od administratorica Facebook grupe koja okuplja parove koji se liječe od neplodnosti, naglašava da, uz laboratorijske nalaze, lijekove, te popratne operativne zahvate, ukupni troškovi često prelaze i 8.000 KM (4.000 eura).

„Znam parove koji su platili 10.000 KM (5.000 eura), pa čak i 12.000 KM (6.000 eura). Ljudi dižu kredite i zadužuju se kod rodbine, uz nadu da će refundirati dio sredstava i vratiti dugove. Previše je to stresa i fizički i psihički, a financijski pritisak je strašan“, ističe ona.

Logo ne očekuje značajnije promjene ni nakon konačne primjene federalnog Zakona iz 2018. godine. Ističe da će se ponovo morati zadužiti u banci kako bi platila postupak vantjelesne oplodnje, te poslije čakti na refundaciju.

„Postupak u Federaciji BiH nije trebao biti ovakav, nego kao u svim zemljama u okruženju da dobijemo beplatno pet postupaka vantjelesne oplodnje. To znači da odem u kliniku, odnesem konzilijarno mišljenje i sve nalaze, te odradim taj postupak. Međutim, mi to nismo dobili. Opet trebamo platiti i onda tražiti da nam zavod to refundira i to ne cijeli iznos, nego tek jedan dio. Lijekove i dalje refundiramo, laboratorijske nalaze plaćamo i jedini pomak je to što je pomjerena dobna granica“, ističe ona.

Zakon usvojen u Federaciji BiH predviđa da iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja budu financirana tri pokušaja intrauterine inseminacije – prvi u stopostotnom iznosu, a drugi i treći sa 50 posto.

Pet pokušaja vantjelesne oplodnje bit će financirano tako da se za prvi pokušaj u potpunosti pokrivaju troškovi, dok se za svaki naredni pokušaj plaća 50 posto.

U nadležnom Ministarstvu ne vide problem

U Ministarstvu zdravstva Federacije BiH tvrde da su uradili sve, u skladu sa svojim nadležnostima, da stvore pravne pretpostavke za implementaciju Zakona i podzakonskih akata.

U dopisu za RSE, podsjećaju da je provedba propisa u ovoj oblasti u nadležnosti kantona, te tvrde da ne raspolažu informacijama da ne provode Zakon.

Iz Ministarstva navode da su Zakon i prateći pravilnici dobili suglasnost svih kantona.

„Za provođenje Zakona je važno blagovremeno planirati sredstva, zbog čega su zavodi insistirali na propisu koji je jasan i koji će biti osnova za planiranje. U procesu konsultacija nije naznačen nedostatak sredstava kao problem“, odgovorili su iz Ministarstva zdravstva Federacije BiH na upit RSE da li je nedostatak novca razlog neprovođenja Zakona.

Bolja situacija u Republici Srpskoj

Procedura za ostvarivanje prava za financiranje postupaka vantjelesne oplodnje znatno je jednostavnija u bh. entitetu Republika Srpska.

Ova oblast u tom entitetu uređena je Pravilnikom o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, a Fond zdravstvenog osiguranja od sredine 2018. godine financira tri pokušaja vantjelesne oplodnje.

Ugovor za pružanje ove usluge osiguranicima Fonda zaključen je sa jednom privatnom zdravstvenom ustanovom iz Banjaluke. U toj klinici Šahi iz Banjaluke, na sjeverozapadu BiH, omogućena su tri besplatna postupka vantjelesne oplodnje na teret zdravstvenog osiguranja.

„Nema nekih posebnih uslova, samo da imamo ličnu kartu iz Republike Srpske. Nikakvih uslova da koje je nemoguće ispuniti. Ne znam za cijenu, ali sve je bilo pokriveno što ulazi u postupak – lijekovi, hormonalne injekcije. Ništa nisam platila. Povade se papiri koji se traže i Fond nam brzo odgovori i da nam rješenje s kojim idemo u kliniku. Mi uopšte ne dajemo novac. Nalažost, kod mene su ta tri postupka bila bezuspješna, pa sam četvrti morala platiti u Federaciji BiH i taj je bio uspješan i dobili smo dijete“, kaže Šaha.

Pad nataliteta

Statistika u BiH ukazuje na pad nataliteta. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, tokom prvih šest mjeseci ove godine, rođeno je 11.937 djece, što u odnosu na isti period 2020. predstavlja pad za 0,47 posto.

Istovremeno, izostaje adekvatna podrška vlasti parovima koji žele imati djecu, ali to ne mogu ostvariti prirodnim putem.

Iako ne postoje zvanične statistike, procjenjuje se da između 15 i 20 posto parova u BiH ima problema sa začećem.

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Modne kompanije vraćaju proizvodnju bliže kući

Happy for Life Program