Kako pomoći građanima na udaru poskupljenja hrane i energenata?

– Voćarska proizvodnja devastirana je vremenskim neprilikama u travnju i ljetnom sušom. Proizvodnja voća smanjena je 30 posto u odnosu na prosjek. Stradale su rane sorte – marelice, trešnje i šljive što se vidjelo i po ljetnim cijenama. Cijena proizvodnje jabuka, krušaka i mandarina nisu toliko veće. Nismo primjetili da je viša cijena proizvodnje previše utjecala na cijenu voća s kojom izlazimo pred trgovačke lance, kazao je predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Branimir Markota.

Izrazio je nadu da je gotovo s uvozom poljskih jabuka. Domaća jabuka je na policama i cijena je trenutno gotovo identična u odnosu na 2020., dodao je. Zbog poskupljenja transporta, ambalaže i struje za hladnjače nije siguran da će tako i ostati. 

U emisiji je gostovao i stočar te potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Zvonko Širjan koji ima 15 tisuća grla stoke. Izvozi u Italiju, Libiju i druge zemlje, ali najviše prodaje u Hrvatskoj. Komentirao je podatak Zavoda za statistiku da je meso u odnosu na kolovoz prošle godine, za razliku od gotovo svega ostalog – pojeftinilo 0,3 posto.

Ratari na dobitku, stočari u gubitku?

– Cijene mesa su na povijesno niskim razinama kod proizvođača, ne toliko kod trgovaca. Sojina sačma čime hranimo stoku skuplja je 40 posto, sojino zrno 80 posto, kukuruz 70 posto. Prema izračunu Agrobiotehničkog fakulteta u Osijeku – u svim se stočarskim sektorima bilježe gubici, kazao je Širjan. Izvijestio je da će s tim podacima u petak na sastanku izaći pred premijera Plenkovića.

Naglasio je kako nema opstanka stočarstva ako žitarice za prehranu stoke ne ostanu u Hrvatskoj. Smatra da je sada prekretnica – hoćemo li imati stočarstvo ili ne, te da je bit svega održivi razvoj. Zbog neusmjerenih politika hrvatski stočar nema svoju hranu kada mu to treba, tvrdi Širjan. Nade polaže u izmjene zakona koje su u pripremi. 

Ministrica poljoprivrede Marija Vučković naglasila je kako neprekidno zastupa tezu da je stočarstvo najranjiviji sektor na koji treba obratiti posebnu pažnju – strukturno ga i zakonski urediti. Ponovila je i da treba na vrijeme odgovoriti na krize. Tako su, dodala je – uspjeli ispregovarati određene promjene Programa ruralnog razvoja koje bi posebno trebale olakšati poziciju stočara.

 ‘Ova inflacija je prolazna i nije bila neočekivana’

– Ja ne mogu prognozirati kretanje cijena. To se ne bi u ovom trenutku usudili ni oni koji se time bave puno više od mene, no ipak ću reći – poslat ću jednu pomirljivu poruku. Većina poznatih, ozbiljnih ekonomista još uvijek smatra da je ova inflacija prolaznog karaktera, nije bila neočekivana, kazala je Vučković. Odgovarajući na pitanje hoće li ratari pšenicu koja ima dobru cijenu izvoziti – kazala je kako je rano za takve procjene. Izvozilo se više nego prethodnu godinu, ali uvoza nije bilo, naglasila je. 

Energetski stručnjak Zoran Miliša kazao je kako je cijena struje u odnosu na prošlu godinu veća dva puta, skočila je sa 60 na 115 eura za MW/h. To znači da poskupljujemo cijenu za krajnjeg korisnika. Račun za struju prosječnog kućanstva trenutno iznosi 280 kn. Da bi se poskupljenje anuliralo cijena za kućanstvo bi trebala iznositi oko 400 eura. Međutim, mi subvencioniramo cijenu za kućanstva, a poduzetnici dobijaju nove ugovore za 40 do 50 posto skuplju struju, kazao je.

Solarna elektrana na svakom krovu? 

Dodao je da Hrvatska ima drugu najnižu cijenu električne energije u EU-u te da je iza nas samo Bugarska. “To znači da uspješne zemlje nemaju toliku razliku cijene energije između kućanstava i poduzetnika nego čak i obrnuti odnos”, tvrdi. Napomenuo je da je 3 posto stanovnika u Hrvatskoj energetski siromašno, ne može plaćati račune za električnu energiju. Ostali plaćaju račune, kaže – ne zato da bi se HEP bogatio nego da bi omogućio infrastrukturu kako bi se ispunili ciljevi ‘Green Deala’. Najavio je da bi se trebala graditi infrastruktura kako bi svaki građanin na svojem krovu mogao postaviti svoju solarnu elektranu.

Prosječna obitelj danas troši 3.600 kw/h, a očekuje se da će se ta potrošnja u roku od 10 godina – utrostručiti. Miliša je iznio primjer da razvijene zemlje pomažu građanima koji ne mogu platiti svoje račune – ili socijalnom pomoći ili subvencijom/doniranjem izgradnje solarnih elektrana na kućama.

Zamislite Zagreb pod solarima!

– Kristalnu kuglu nemam. Složio bih se da je nemoguće predvidjeti cijenu derivata u budućnosti, ali za gospodina Milišu imam pitanje. Kako bi se osigurala električna energija za putem solara u velikim gradovima, primjerice u Donjem Gradu ili starom dijelu Dubrovnika?, kazao je energetski stručnjak Davor Štern. Napomenuo je da Hrvatska kaska za svijetom vezano za izgradnju velikih solarnih elektrana i vjetroelektrana – teško je dobiti dozvolu i prostor za to.

Odgovorio mu je Miliša. Kaže da u RH ima 600 tisuća kuća – uz pretpostavku da polovica nisu zaštićeni spomenici. “Idemo za početak napraviti 300 tisuća krovova. To nije dovoljno za energetsku neovisnost – pa trebamo velike solarne parkove. Da bi HEP za to bio spreman, mora za pripremu infrastrukture prikupiti novac, a novac koji trenutno dolazi nije dovoljan”, dodao je.

Zvonko Širjan kazao je kako se solari mogu postavljati i na 150 tisuća poljoprivrednih domaćinstava koja imaju puno više krovova nego obiteljske kuće. Ona sa stokom mogu dodatno proizvesti 100 do 120 MW energije iz bioplina. Naveo je da do 2020. zbog neusmjerene politike Ministarstva gospodarstva nije raspisan nijedan natječaj za bioplinska postrojenja.  

Krešimir Sever postavio je pitanje koliko građana može sebi priuštiti postavljanje solara, bez da država da izdašnu pomoć. Markota je odgovorio kako za obiteljsku kuću od otprilike 300 m2 to košta oko 50 tisuća kuna, od čega polovinu daje država. Investicija se, dodao je – isplati za 5 do 6 godina. Štern je potom postavio pitanje skladištenja te energije. Za to su, smatra – najbolje reverzibilne hidroelektrane, jer pitanje velikih akumulatora nije još tehnički i tehnološki riiješeno.  

Sindikati tražili hitno sazivanje sjednice GSV-a 

– Idemo pogledati kakvo je stvarno stanje. Prosječna mirovina u Hrvatskoj zajedno s inozemnima kreće oko 2.800 kn (sama radnička oko 2.500 kn). Minimalna plaća 3.400 kn, prosječna plaća za srpanj 7.046 kn, medijalna 6.000 kn. Od milijun zaposlenih 750 tisuća onih koji rade dobiju medijalnu plaću ili manju od nje. Oko 30 posto plaća se kreće do razine 4.700 kn. Dodatni je problem što je taj neto iznos – statistički. Građani su u dugovima i imaju rate kredita, što statistika ne bilježi, upozorio je Krešimir Sever.

– Ne kažem da statistika mulja s brojkama nego govorim da je obuhvat vrlo širok i da je teško je vidjeti koliko je ‘težak’ učinak poskupljenja. Na prosječno kućanstvo je utjecaj poskupljenja daleko veći, a neka ga se ni ne dotaknu, dodao je. Izvijestio je da su Nezavisni hrvatski sindikati tražili hitnu sjednicu GSV-a upravo na tu temu te upozorio da skok cijene energenata ima snažan utjecaj na cijenu hrane.

Sever: Pothitno spustiti PDV na svu hranu u Hrvatskoj

– Rast plaća i mirovina jednostavno ne mogu uloviti količinu poskupljenja. Pothitno bi trebalo spustiti PDV na svu hranu u Hrvatskoj. Međutim, kad su i spustili PDV na dio hrane za kupce to i nije bila nešto niža cijena. Negdje se između to izgubilo. Rekao bih da su zaradili trgovci i prekupci. Rješenje je jedino – plaće u Hrvatskoj moraju drastično porasti, zaključio je. 

Kratkoročno, bez smanjenja PDV-a na hranu

– Jasno je da je otvorena mogućnost smanjivanja PDV-a na hranu. Prioritet je smanjivanje opće stope, a u tom kontekstu gledamo i na hranu. U ovom trenutku, obzirom i na fiskalne poticaje i održavanje javnih financija, ovog puta koji osigurava kreditni rejting – ne možemo razmišljati o tome u kraćem razdoblju, kazala je ministrica Marija Vučković. Dodala je kako je u mandatu ove Vlade prosječna plaća povećana na više od 7.100 kn, što je 20 posto. Cilj je, paralelno s ulaskom u eurozonu – da ta plaća bude tisuću eura, dodala je.