Redakcija
U BiH se još traga za 7.600 nestalih osoba od čega je više od 1.600 iz genocida u Srebrenici. Stoga su Žene Srebrenice mirnom šetnjom danas u Tuzli, ponovo uputile apel nadležnim institucijama da ubrzaju proces pronalska masovnih grobnica, ekshumacije i identifikacije jer vrijeme prolazi te je živih srodnika sve manje.
Srodnici Fatije Povlakić, njih 13, ubijeno je zapaljeno u križevačkim njivama 1992.godine kod Zvornika. Neki su identifikovani pomoću satova na kostima.
“Možda jedno četiri ili pet ih je ukopano, a ono se ništa ne zna ko je ko. Ako može ko da ih prepozna po vilicima ili nešto. To nije niko mogao. Tako da su neke ukopali, a neke nisu nikako još”, kazala je Fatija.
Nestale rođake traži i Hava Hajdarević koja je ukopala braću ali i dva sina.
“Mirzeta, nekompletnog. Našli su ga u grobnici u Kozluku. Mehmeda samo glavu našli negdje u šumi. Ukopala sam ih. Nemam nikoga više”, kazala je Hava.
Nedostatak političke volje i informacija o lokacijama masovnih grobnica, spor proces otkrivanja, ekshumacije i identifikacije, te neslaganje porodica da ukopaju samo dio kostiju, osnovni su problemi.
“Ne znam više šta da mi to učinimo, koji prijedlog da damo ispred udruženja i šta više porodice da urade da se sve ovo brzo. Recimo, treba dokopati tijela, postoje informacije gdje su grobnice. Oni samo čekaju. Pod broj jedan, politička previranja. Znamo ko sve opstruira i šta se valja iza brda”, istakla je Nura Begović, UG Žene Srebrenice.
“Molim svakoga ko je god u mogućnosti, ko god bilo šta zna, za bilo koju grobnicu ili bilo koji posmrtni ostatak, da prijavi. Ima institucija. Ne mora davati svoje ime i prezime. Ne može biti nestao i to je to. Mora postojati makar kost od tih osoba”, kazala je Vasvija Kadić, UG Žene Srebrenice.
I dok treću deceniju tragaju sa posmrtnim ostacima najbližih ili kopaju kost po kost, porodice žele samo smiraj za ubijene.
“Tri brata i otac su mi ubijeni i pokopani su svi, hvala bogu. Najmlađi brat je imao samo tri kosti. Ali, vjerujte, kada god odemo, imamo mezarje i parcelu, dođemo tu i isto kao da dođemo u svoju avliju, svoje dvorište. Znamo gdje ćemo”, dodaje Kadić.
“Makar da se ukopaju njihove kosti. Da majke znaju gdje su. Djeca njihova da znaju da su tu”, poručuje Fatija.
Tokom proteklog rata nestalo je 30.000 osoba, a 75 posto njih je pronađeno i identifikovano. Gdje su ostale kosti, ne zna se ali i ne želi reći.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
