in

“Modra rijeka” Sydney: Hor nam je pomogao više nego bilo koji psihijatar ili terapija

Slatka-Tajna.Eu

Između 50.000 i 100.000 Bosanaca i Hercegovaca živi u Australiji. Može se reći da je bosanskohercegovačka dijaspora u ovoj državi danas veoma dobro uspostavljena migraciona zajednica koja je bila predmet velikog interesovanja mnogih istraživača iz različitih disciplina, uključujući antropologiju, historiju, sociologiju, demografiju i ekonomiju.

Jedan do pozitivnih primjera zajedništva, sloge i ljubavi prema domovini je hor “Modra rijeka”, osnovan na inicijativu gospođe Slađane Hodžić.

Slađana je rođena u Sarajevu, a po zanimanju je profesorica muzike. Značajan dio njene karijere posvećen je radu sa horovima – kako u Sarajevu, tako i u Australiji. Dobila je mnoga priznanja, a kao najveće izdvaja medalju Saveza amaterskih društava BiH. I nakon početka agresije na Bosnu i Hercegovinu Slađana nastavlja da radi, ovaj put kao profesorica u školama. Pored toga osniva i žensku vokalnu grupu koja je vježbala u podrumima, gdje je, kaže naša sagovornica, na svoj način pokušavala olakšati život omladini.

U Australiju je sa porodicom stigla 1995. godine, a svoj dolazak u novu zemlju poredi sa počecima desetina hiljada bh. izbjeglica.

– Nije riječ samo o borbi za egzistenciju u novoj sredini, kulturi, jeziku, već i borbi da svoje sinove izvedem na pravi put, priča nam Slađana koja je po dolasku u Australiju počela volontirati u bosanskoj školi.

Zahvaljujući uvezivanju sa velikim brojem naših državljana u novoj sredini, 1997. je došla na ideju da osnuje ženski bh. hor u Sydneyu. Tako je Hodžić postala dirigentica i direktorica “Modre rijeke”, hora čije su članice bile izbjeglice – mnoge sa teškim traumatskim iskustvima.

– Razumijemo se jer i ja stigla iz opkoljenog Sarajeva, riječi su kojima priču o ovom horu počinje Slađana.

Od trenutka osnivanja hor je okupljao članove različite životne dobi, iz različitih sredina, različitog obrazovnog nivoa i religijske pripadnosti ali sa jednom zajedničkom odlukom.

– Da nastupamo kao hor iz BiH, da razvijamo uzajamno poštovanje, ljubav i brigu jednih prema drugima, kao i da prezentiramo BiH kroz našu kulturu, ističe dirigentica.

Uloženi trud i sjajnu ideju ubrzo su prepoznale australijske organizacije poput Migrant Center i STTARS (Servis za tretman i rehabilitaciju onih koji su preživjeli traumu), pa su se “Modroj rijeci” ubrzo pridružile i žene iz drugih zemalja našeg regiona. Kroz hor je od 1997. godine prošlo oko 100 članova, s obzirom da su u početku i muškarci bili dijelom postave. Kako za hor nije bila potrebna audicija, svi su našli svoje mjesto u okrilju “Modre rijeke”.

Prema riječima direktorice, u početku su žene na probama više plakale nego pjevale, što i ne čudi uzmemo li u obzir razlog dolaska većine naših državljana u ovu, od domovine, daleku državu.

– Znala sam da dobra atmosfera, nastupi i ozbiljan i profesionalan rad najviše pomažu podizanju samopouzdanja i sigurnosti. Tako smo prvi nastup imali već nakon dva mjeseca, a repertoar u kojem su dominirale sevdalinke, predlagale su same članice, dok sam ja pravila muzičke aranžmane u skladu sa njihovim izvođačkim mogućnostima, prisjeća se Hodžić početaka.

U rad hora angažovali su se i članovi porodica članica hora, kao i australijske organizacije – godinama je “Modra rijeka” radila u okrilju već pomenutog STTARS-a, zahvaljujući čemu se pročulo za hor. Nastupa je bilo sve više, a povodi su uglavnom bili multikulturalnog karaktera. Tako su zabilježena gostovanja u Brisbaneu, Gold Coastu, Melbourneu, Perthu, Canberri…

Slađana je 2010. odlučila otvoriti svoju muzičku školu u Sydneyu – “Legato Music Academy”. Ubrzo su prostorije ove škole postale meeting point za članice hora i mjesto održavanja proba. Inače, hor je od postojanja do danas održao preko 500 nastupa. Iako su članice dobijale donacije i grantove, većinu vremena finansirale su se same.

Hor nastupa na programu SBS radija, dobili su brojne nagrade i priznanja od strane bh. i australskih organizacija, osvojili su treće mjesto na takmičenju “Muzika za život” (“Music for life”), snimili su spot koji je poslužio kao intermeco Amnesty Internationalu…

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku







Zanimljiv trenutak u Slađaninoj karijeri je saradnja sa australskim glumcima, na izboru muzike i nastupu na premijeri predstavu Eve Ensler “Neccessary Target”. Poznanstvo i rad sa australskom glumicom Kym Verkoe se nastavio, pa je Slađana obnašala funkciju muzičke direktorice i vokalne solistice na predstavi “7 km North-East”, a u tu predstavu je naša sagovornica povremeno uključivala žene iz hora.

– Inače, Kym Verko je sa ovom predstavom nastupala i u Sarajevu. Zasnovan na ovoj predstavi, snimljen je film Jasmile Žbanjić “For those who can tell no tales” (Za one koji ne mogu da govore), a glavnu ulogu igrala je Kym, podsjeća Hodžić.

O veličini hora govori i činjenica da su mnogi australski univerziteti radili ispitivanja i magistarske teze na iskustvima “Modre rijeke”. A o njegovom značaju najbolje svjedoče članice koje tvrde kako im je hor pomogao više nego bilo koji psihijatar ili terapija.

Rad hora ima i humanitarni karakter, pa je tako 2016. organizovan koncert na kojem su prikupljena sredstva za Drugu osnovnu školu u Hrasnici. Saradnju su ozvaničili i sa horom “Sevdalinka” iz Melbournea kao i Ambasadom BiH u Canberri. Već nekoliko godina je “Modra rijeka” dio festivala “Pjesme bez granica” u Sydneyu.

Iako žene iz hora vole nastupati za australsku publiku, nastupi za Bosance i Hercegovce su im ipak najdraži.

– Nikada ne odbijamo pozive bh. zajednice i sa radošću im se odazivamo. Ispratili smo sve važnije događaje u Ambasadi otkako hor postoji. Ambasadori su se mijenjali, ali mi smo uvijek bili spremni da se organizujemo i dođemo u naše malo parče BiH u Australiji, priča nam Slađana.

Hor trenutno broji 20 članica. Često se organizuju tzv. otvorene probe kojima se pridruže prijatelji i porodice članica. Za takve prilike pripremi se hrana i druže tri generacije naših ljudi – roditelji, djeca i unučad.

– Nadam se da će se naći način da “Modra rijeka” nastavi teći i kada je više ne mognem raditi, iskreno će naša sagovornica koja se sa svojim kolegicama, zbog izolacije uzrokovane koronavirusom, druži zahvaljujući Viber grupi putem koje im pošalje neki novi muzički aranžman. Plan hora je da snime kvalitetan studijski snimak i dođu u Sarajevu. Hodžić ne krije želju da se poveže sa muzičarima u Sarajevu, kao i bivšim članovima FAMOS-a.

Mnogi muzičari koji žive u Australiji dali su svoj doprinos radu horu – često bez ikakve finansijske naknade. Među njima su Željko Meštrović, Nevad Hadžić, Rusmir Piknjač, Meša Jusufović, Edo Bilal, Maja Popović, Pera i Pera. Trenutni član hora i Slađanina desna ruka je harmonikaš Deni Herceg, a tu je i Hazim Kazazić koji nastupe hore već godinama bilježi kamerom.

– Ove žene već 23 godine dijele radost i tugu. Nikada nisu same jer imaju jedna drugu, za radost pa nažalost i za posljednji ispraćaj. Žene su snažno povezane muzikom i ljubavlju. Za ove 23 godine smo izgradile uzajamnu brigu, ljubav, mogućnost da putujemo i pjevamo širom Australije. Mi slavimo život, činjenicu da smo bosanski hor ali i slobodu kroz muziku. Muzika nema granica i kroz svoj neograničeni duh hor predstavlja sve ljude, zaključila je Slađana Hodžić.

Preuzeto: Moja BiH

 


Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

U Gospiću obilježena 28. obljetnica Medačkog džepa

Zašto je ulje jojobe idealno za svaki tip kože