Redakcija
Željko Joksimović je bio gost ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala, ali ne zbog koncerta. Ovaj put je došao kao producent filma „Toma“ i poklonio se publici nakon premijere. Govorio je o radu na filmu o najvećem boemu i kako se snalazi u sasvim drugoj vrsti posla, ali i planovima za koncerte.
-Ja sam sve obišao, stigao da vidim mog dragog Halida Bešlića. Došli smo preko dana i onda smo otišli u restoran da se lijepo najedemo i da se pripremimo za sve što nas čeka. Bio sam jako sretan, jer po prvi put dolazim u Sarajevu, a ne držim koncert. Neka posebna emocija. Ta je emocija trajala i dok smo radili na filmu.
Da li je tačno da ste prekinuli odmor?
-Da, bio sam u Atini i došao sam dva dana ranije kako bi sve bilo spremno da premijera protekne onako kako treba.
Jeste li zadovoljni reakcijama publike nakon premijere?
-Jesam, baš onako što smo i očekivali od publike u Sarajevu koja je jako voljela Tomu.
Kako ste se snašli kao producent?
-U svakom slučaju jako zahtjevna uloga. Mi film radimo punih šest godina, a od ideje do realizacije trajao je dug put. Međutim, kockice su se poklopile. Išli smo korak po korak. Vrlo sam uzbuđen pošto sam producentski bio uključen u ovo veliko djelo koje potpisuje Dragan Bjelogrlić i talentovani momak Zoran Lisinac, naravno i sjajna ekipa glumaca. Sretan sam što sam na ovaj način mogao doprinijeti da ovo zaista bude prigotovljeno i uređeno na najbolji mogući način. Sa mnogo emocije, mnogo davanja i mnogo energije koje smo uložili u sve to. Preponosni smo na sve što je urađeno.
Novinari, ali i publika nakon projekcije je plakala. Da li su bile očekivane takve emocije?
-Nećete vjerovati – kad se desila ta prva projekcija pred filmskim radnicima, ljudima koji su radili na realizaciji filma gledali smo te prve ruke i prvu verziju filma. To je toliko bilo teško pa čak i muškarcima u određenim trenucima da prosto ne možeš da se odupreš tome. “E kad je tako bilo onda tako treba i da ostane”. Vidjeli smo da su ljudima oči suzne.
Imali ste zadatak da pokrijete period od 1958. do 1991. godine u raznim stilovima i žanrovima. Da li je bilo teško?
-Mislim da uz veliku pomoć Dragana i zaista inspirativnu rolu svih glumaca, imao sam veliko zadovoljstvo i inspiraciju da napravimo, mogu slobodno reći, baš dobru muziku koja prati sva ta dešavanja. Dragan i ja smo pričali prije otprilike dvije godine. Nećete vjerovati, iako smo ga štimali šest mjeseci, film smo radili šest godina. Ne žalimo, radili smo ga temeljno i sa puno ljubavi. Bjela mi je tražio da napravim pjesmu, da je to duet Silvane i Tome, koju nisu nikad otpjevali jer nisu imali duet. Da zvuči onako baš staro, a da je nova pjesma i da bude hit. Čuvene Bjeline instrukcije. Imao sam situaciju da nisam imao tekst za pjesmu. Poznato je da ne pišem tekstove, ali sam imao refren. Razmišljao sam ko bi mogao da napiše taj tekst, i na kraju mi je pala ideja na pokojnog, velikog Tozovca. Pozvao sam ga i telefonom smo sve završili za nekih sat vremena. Napravili smo sjajnu pjesmu koja će ostati, jer je Toma bio autentičan.
Da li očekujete da će pjesma “Ponoć“ koja je pisana za film naći put do publike?
-Mislim da hoće, iako je nisu otpjevali Toma i Silvana, ona nekako ima tu emociju.
Da li je bilo teško raditi sa Draganom Bjelogrlićem?
-Mi se znamo godinama, radili smo već, a film „Ivkova slava“ ostao je svima u pamćenju kao nešto jako dobro. Nas dvojica smo čak i povezani po rodbinskoj liniji. Odgovara mi njegova energija, imamo sličan način razmišljanja, pristupa poslu.
Hoće li biti uskoro koncerta u Sarajevu?
-Čim to dopuste epidemiološke mjere. Nadam se da će to biti uskoro, jer za sada mi ne znamo kako da se ponašamo, koliko ljudi smije biti tu. Raditi neki manji, intimniji koncert nije solucija, jer moja publika ne zalsužuje takav pristup. Kad pandemija završi radimo onako kako smo i navikli. Ovo vrijeme bez nastupa sam iskoristio da pišem nove pjesme, tako da sam se posvetio radu u studiju.
