Redakcija
Bosna i Hercegovina za prvih osam mjeseci ove godine je uvezla arhitektonsko-građevinskog kamena u vrijednosti od 9,7 miliona maraka (4,85 miliona evra). Od toga je uvezeno granita 8 miliona maraka (4 miliona evra) i 1,7 miliona maraka mermera (0,85 miliona evra).
Granit se najviše uvozi iz Turske, Hrvatske, Makedonije i Italije, a mermer iz Indije, Južnoafričke Republike i Italije. Ovo su podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Prema podacima Zavoda za geologiju Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH – jedan od dva entiteta u BiH) ukupne rezerve arhitektonskog građevinskog kamena, te lomljenog kamena za zidanje i popločavanje iznose skoro 37 miliona kubnih metara. Potencijalne rezerve iznose preko 7 miliona metara kubnih. Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva nije odgovorilo na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) o zalihama ovog kamena u Republici Srpskoj.
Tomislav Majić, predsjednik Udruženja za poduzetništvo i posao “LiNK” iz Mostara kaže da su zalihe kamena u BiH ogromne, ali neiskorištene, te da se eksploatacija bazira na nekolicini malih firmi. Prema njegovim riječima, 85 odsto kamena na tržištu BiH se uvozi.
“Jednostavno, brod sa kamenom dođe u luku Ploče i naši kamenari šalju po taj kamen šlepere i kamione pored ogromnog bogatstva kojeg ima BiH u toj branši”, upozorava Majić.
On tvrdi kako se samo rezerve granita u opštini Jablanica, na jugu BiH, procjenjuju na vrijednost od 10 milijardi maraka (5 milijardi evra), a da se u Hercegovini nalaze i bogata nalazišta drugih vrsta vrijednog kamena.
“Poput posuškog tvrdog, pločastog bilećkog i drugih vrsta krečnjačkog i drugog kamenja koji se može koristiti za razne namjene koji se procjenjuje na približno istu vrijednost. Kada bi se samo to iskoristilo BiH bi mogla doživjeti ekonomski uzlet na bazi kvalitetne obrade i finalizacije proizvoda”, uvjeren je Majić.
Šta kažu geolozi?
Zbog nezainteresovanosti investitora i izostanka podrške države, Bosna i Hercegovina ne iskorištava bogate zalihe kamena, te kamenolome prepušta stranim investitorima, smatraju geolozi.
Ismir Hajdarević iz Zavoda za geologiju Federacije BiH, kaže da je arhitektonsko-građevinski kamen u BiH zastupljen u sve tri forme, te se može pronaći magmatski, metamorfni i sedimentni kamen.
Kamenolomi krečnjaka smješteni su širom BiH, na području Posušja, Širokog Brijega, Bihaća i Sarajeva.
Osim u Jablanici, gabra ima u srednjoj Bosni, gdje se djelimično eksploatiše, dok su neiskorištene i magmatske stijene u okolini Srebrenice. Takođe su, kaže Hajdarević, prestala i istraživanja kamena amfibolita u Varešu.
Kamenolomi krečnjaka smješteni su širom BiH, na području Posušja, Širokog Brijega, Bihaća i Sarajeva. Osim u Jablanici, gabra ima u srednjoj Bosni, gdje se djelimično eksploatiše, dok su neiskorištene i magmatske stijene u okolini Srebrenice.
„Jablanički granit popločao je cijelu Jugoslaviju. Poslije posljednjeg rata sve te firme su uglavnom pokušali privatizirati i tu su dolazili ljudi koji nisu znali šta će s njima. Sada imamo situaciju da je površina gabro masiva 17 kvadratnih kilometara i u pitanju su zalihe od nekoliko desetina miliona kubnih metara kamena. Taj kamen poznat u svijetu, danas je došao do stepena da ga ne možete naći na tržištu“, ističe Hajdarević.
Problem vidi u zastrajelim metodama ekspolatacije, koje datiraju iz sredine 20 vijeka, te želji domaćih investitora za brzim profitom koji nije moguć u toj industriji.
Kineski kapital u bh. kamenolomima
U opštini Berkovići, na jugu BiH, od 2008. godine djeluje privredno društvo Kremnica koje se bavi eksploatacijom arhitektonsko-građevinskog kamena kremita. Od 2014. godine vlasničku strukturu sa većinskim akcionarskim paketom su preuzeli kineski investitori i od tada ovo preduzeće gotovo svu svoju proizvodnju plasira na kinesko tržište.
Mirko Puljić, direktor kompanije kaže da godišnje pošalju oko 600 kontejnera kamena kremita u blokovima, koji se dalje brodovima šalje u Kinu i tamo obrađuje. Manje količine obrađuju se u pogonu za preradu u samom kamenolomu i služe uglavnom za domaće tržište.
“Najveći potencijali su trenutno u obradi kamena i tu se može proizvodnja proširiti. U suvremenoj proizvodnji kamena faktički nema otpada i ono najlošije se može u nešto iskoristiti, da li u šljunak ili nešto drugo”, ističe Puljić.
Kaže da bez kineskog kapitala i njihovog tržišta ne bi opstali, te ističe da ako su Kinezi imali interes da vade bh. kamen, pakuju ga na brodove i prevoze u Kinu, ne zna zašto onda domaći investitori ne vide potencijal u tome.
“Ja bih volio, da bog da da ovdje ima još deset ovakvih kamenoloma kao ovaj naš. Tako bi stvorili brend da nas ima više i više bi bili poznatiji. Kao što je poznat brački kamen jer ima dvadeset kamenoloma na Braču. Tu je sigurno ogroman potencijal ali treba napraviti bolju strategiju i pristup tome i uložiti mnogo više u istraživanje”, konstatuje Puljić.
Najveća bh. prijeratna firma za proizvodnju kamena u stečaju
Firma “Granit” iz Jablanice, na jugu Bosne i Hercegovine (BiH), gotovo sto godina bavi se eksploatacijom i preradom gabra, vrstom granita koji prevladava na tom području. Nakon neuspješne poslijeratne privatizacije, firma je posljednjih deset godina u stečaju.
Stečajni upravnik Abid Šarić kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da “Granit”, trenutno upošljava oko 200 radnika, te uprkos stečaju, posluje i izmiruje obaveze. Gotovo 90 posto proizvoda ova firma izvozi u Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju i Crnu Goru.
Nevjerovatno je koliko malo naših proizvoda plasiramo u BiH, a osnovni razlog je što se u projektima, koji se financiraju u BiH, rukovode isključivo cijenom, a ne kvalitetom. Kvalitet se zanemaruje, a onda se pribjegava ugrađivanju jeftinijih materijala
On ocjenjuje paradoksalnom činjenicu da BiH uvozi kamen, dok se, istovremeno, kvalitetni jablanički granit, bez ikakvih problema plasira na strana tržišta.
“Nevjerovatno je koliko malo naših proizvoda plasiramo u BiH, a osnovni razlog je što se u projektima, koji se financiraju u BiH, rukovode isključivo cijenom, a ne kvalitetom. Kvalitet se zanemaruje, a onda se pribjegava ugrađivanju jeftinijih materijala”, pojašnjava Šarić.
Šarić priča kako se, na primjer, kamen uvozi iz Slovenije, u koju je samo “Granit” izvezao na stotine kamiona. Kaže kako se uvozi kamen lošijeg kvaliteta, što dovodi do toga da se često moraju renovirati objekti i putevi koji se grade i popločavaju takvim kamenom.
“Primjer za to je Ulica Ferhadija u Sarajevu i koliko je puta renovirana i mijenjan podloga. S druge strane, Ulica Knez Mihajlova u Beogradu urađena je jablaničkim granitom 1984. godine”, ističe Šarić.
Kada je u pitanju izvoz kamena, on se najviše plasira u Kinu, Italiju i zemlje regiona, a u ovoj godini je do sada izvezeno mermera i granita u vrijednosti od oko 1,2 miliona maraka (600 hiljada evra).
Bh. kamen uskoro neće imati ko da obrađuje
S ciljem promocije bosanskohercegovačkog kamena, Frano Oreč iz Posušja osnovao je udrugu „Zvuk kamena“.
Oreč za RSE kaže da je prije tridesetak godina BIH imala jaku industriju.
„Otvorio sam jedan kamenolom prije 52 godine i on i danas radi. Sjećam se kad sam počeo raditi, išli smo za zvaničnim programima da razvijamo industriju. Sada nema koordinacije. Imamo kamena i nerazumno je zašto je to prestalo. Imamo mogućnost za razvoj, ali moramo imati koordinaciju proizvođača, općine, županije, Federacije BiH“, kaže Oreč. Ističe da je sve manje ljudi koji se žele baviti kamenoklesarstvom.
„Imamo ljude koji su se bavili kamenom, ali su se ‘ohladili’. Imamo pedesetak majstora koji rade duž Dalamcije, u Dubrovniku, Splitu, Zadru. Dakle, imamo majstore, stručnjake, ali treba to objediniti, napraviti programe i da idemo naprijed“, naglašava on.
Zadnja generacija kamenorezaca i klesara u BiH završila je obrazovanje u školskoj 2014.-2015. godini u Srednjoj mješovitoj školi u Jablanici.
Sabina Palić, direktorica ove škole kaže da od tada nema dovoljno zainteresovanih đaka za ovu struku, iako se Jablanica “ponosi svojom tradicijom eksploatacije granita”.
“Mi svake godine raspisujemo konkurs za ova odjeljenja, ali interesanata je vrlo malo, to su uglavnom 3 do 4 učenika”, kaže Palić.
BiH bez državne strategije za eksploataciju kamena
U Bosni i Hercegovini ne postoji državna strategija za eksploataciju kamena, već to spada pod nadležnost entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH, koji izdaju koncesije za eksploataciju.
U Federaciji BiH poslednja strategija u kojoj se pominje eksploatacija arhitektonsko-građevinskog kamena izrađena je 2018. godine. Radi se o Strategiji razvoja industrije građevinskog materijala za period 2016.-2025, u kojoj su podaci iz 2015. godine.
Kako se navodi u ovoj strategiji, u Federaciji BiH je registrovano i djeluje ukupno 165 društava koja se bave vađenjem kamena, pijeska i gline, a većina ovih društava spada u mikro preduzeća.
U Republici Srpskoj ne postoji ovakva strategija, a ne postoje ni podaci o zalihama i potencijalnim nalazištima arhtektonsko-građevinskog kamena.
Poslednji zvanični dokument u ovom entitetu izradilo je Ministarstvo energetike i rudarstva RS 2011. godine. Radi se o Monografiji-Mineralne sirovine Republike Srpske u kojoj nije zastupljen arhitektonsko-građevinski kamen.
Takođe, nije poznat ni broj izdatih koncesija za eksploataciju ovog kamena u oba bosanskohercegovačka entiteta, pa se sa sigurnošću ne može reći koliko ima kamenoloma u BiH i šta se u njima kopa.
Jedini poznat podatak za Republiku Srpsku jeste Registar izdatih licenci za geološka istraživanja koji se nalazi na zvaničnoj stranici Ministarstva energetike i rudarstva RS. U njemu se nalazi lista od 27 pravnih lica koja su dobila licence za geološka istraživanja i datum trajaja istih, ali bez informacija o detaljima šta se istražuje.
