Kretanje je lijek, bolji od nekih medikamenata

– Tjelesno i mentalno reprezentira ono najbolje od nas, i ako to spojimo puno više ćemo napraviti. Teški trenuci poput pandemije su izazov i za znanost i za medicinu. Naučili smo puno o imunološkim stvarima, kao i psihičkima – kako funkcionirati u zatvorenom, a kako u otvorenom prostoru, kako se pokrenuti i što to sve inaktivitet može učiniti u organizmu. Svako nekretanje utječe na naše mišiće, kosti pa i neurone, imamo niz promjena u mozgu i cijelom tijelu – tijelo je cjelina i uvijek ga treba tako sagledavati, kaže Mijić.

Kretanje smanjuje zdravstvene rizike, no postavlja se pitanje precjenjujemo li često naše aktivnosti? Mijić ističe kako studije pokazuju da ljudi misle da se puno više kreću nego što je to stvarno slučaj.

– Zaista možemo reći da se svo kretanje u danu zbraja, ali to je malo i nije dovoljno. Čak i nekakve preporuke koje mi dajemo su donji limiti – što više kretanja, to bolje za nas, i to srednjeg i visokog intenziteta, objašnjava i dodaje kako vježbanje i kretanje imaju dobar učinak na smanjenje dijabetesa, depresije, pa čak i reumatoidnog artritisa.

Jedna od posljedica oboljenja od korona virusa je dugotrajan umor, na koji se žali velik broj oboljelih. Zanimljiva činjenica je i da više kretanja doprinosi smanjenju umora. Niz neurotransmitera u mozgu radi nam ugodu i čini da se bolje osjećamo.

– Gledano iz medicinskog aspekta umor je jedan vrlo složeni pojam. Prisutna je psihička narav kada osjećamo „zamagljenost“, nismo svježi i agilni, a prisutan je i tjelesni umor u mišićima i zglobovima. Uvijek ga sagledavamo iz više aspekata, od laboratorijskog do plućnih funkcija. Moramo naći što je uzrok tog umora, napominje Mijić.

Povijesno gledajući, smatralo se da je čovjekov lokomotorni sustav oduvijek pratio veličinu i razvoj mozga. No, istraživanja provedena prije nekoliko godina pokazuju kako to nije bio slučaj – naime, lokomotorni sustav se puno brže razvijao od naših kognitivnih sposobnosti.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

– Još smo u prapovijesnim uvjetima razvili duge kosti i bipedalan hod, odnosno hod na dvije noge, što nam je pomoglo da upoznamo okoliš, i dobijemo prostornu i vremensku orijentaciju, kao i orijentaciju prema ljudima – da se lakše socijaliziramo. Upravo je to cilj aktivnosti – druženje s drugim ljudima, što nam je na neki način reducirano u ovim pandemijskim uvjetima, kaže Mijić i dodaje kako je u posljednjih godinu i pol dana primijećeno povećanje broja neuropatija i fibromialgija.

– Osjećamo tu bol kao ugrožavajuću, vrlo stresnu i prijeteću, a iza toga vrlo često stoji anksioznost. Kretanje je lijek, ključno je kontrolirano programirati kretanje u sigurnim uvjetima – još je i Hipokrat propisivao kretanje kao lijek. Nije dobro da to shvatimo kao nešto usputno, već kao stvarni cilj, to je učinkovitiji lijek od mekih medikamenata koje propisujemo, tvrdi.

Mijić ističe kako se potrebno vrijeme kretanja razlikuje ovisno o dobi, pa je tako djeci potrebno tri ili četiri puta više aktivnosti nego odraslima. Stoga, naglašava – treba pustiti djecu da se igraju i kreću.