Manji urod industrijske rajčice, cijena je problem

Dario Makovac zasadio je industrijsku rajčicu na 9 hektara. Plodovi se crvene, zdravi su i spremni za berbu koju treba obaviti u roku od dan-dva. Ove je godine rajčice manje. I dok se nekada bralo 100 tona po hektaru, danas je to u prosjeku između 65 i 70 tona. Urod je smanjila hladnoća početkom travnja, a dotuke ljetna žega i suša.

– Ipak temperatura 40 nije baš pogodna tako da je sazrijevanje bilo skoro istovremeno kod svih sorti. Tako da ne možemo pobrati sve u optimalnom roku. Kvaliteta za sada je OK, međutim gubici koji su se stvorili usljed vremenskih neprilika su sigurno u rasponu 30 do 40 posto, kaže Dario.

Flavio Pilat iz Vižinade tek će početi brati prve plodove. Nasadi njegove obitelji u dolini su rijeke Mirne i te se rajčice inače posljednje beru. Uz vegetaciju, a zatim i berbu koja je ove godine kasnila dva tjedna, strahuje da će se posao protegnuti dugo u rujnu. Kod njih je, kaže, ilovača i kiša bi bila pogubna zbog strojeva. Mirna, dodaje – ima više vlage, noćne rose i poboljšava botritis.

U tvornici na otvorenom stalna je utrka s vremenom i borba s bolestima. Ove se godine bori za svaki plod. Svu će proizvedenu rajčicu otkupiti i preraditi Podravkina tvornica u Umagu. Ove godine očekuju 8 tisuća tona.

– Zadovoljni smo kvalitetom, viša je od očekivanja. Poznato je da u Istri raste dobra rajčica. Kvaliteta i suha tvar su primjereni ovim uvjetima uzgoja i mi smo zadovoljni, kaže direktor tvornice Dražen Kvakarić. 

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

U rekordnim se godinama preradilo i oko 12 tisuća tona rajčice. No, mnogi su proizvođači smanjili površine pod rajčicom zbog nesigurne proizvodnje, sve izraženijih klimatskih promjena te otkupnih cijena koje bi, smatraju, mogle biti bolje. Cijena se kreće od 70 do 80 lipa, ovisno o kvaliteti. Prošlih godina znala je biti i 90 lipa.

– Sve oko cijene je problem. A najveći je problem komunikacija s Podravkom koja je zamrla. Oni su vjerojatno lani iskoristli koronu, ali i dalje nema susreta, dogovora. Nitko baš ništa ne zna. Sve je na nivou – jedan drugog pitamo što je tko čuo. To nije komunikacija koja bi morala biti da bi se sezona spremila i da bi se išlo dalje, kaže Stjepan Majković, uzgajivač iz Umaga.

U Podravci, pak, kažu da je sve transparentno i da se sve radi u dogovoru s kooperantima; od pripreme sadnje do planiranja branja rajčice. Naime, tvornica može preraditi 200 tona rajčice dnevno, a kooperanti mogu isporučiti znatno više. Stoga se to usko grlo pokušava premostiti rasporedom berbe.

– Tjedni planovi se rade u četvrtak, šalje se obavijest mailom svakom kooperantu. Znači svaki dobije mail i prema tome planu vrši se kombajniranje i vožnja do tvornice, tvrdi Oliver Friščić, viši tehnolog proizvodnje Podravkine tvornice povrća. 

A već se godinama u javnosti govori o gašenju umaške tvornice. Priča se otvara uoči svake berbe, ali iz Podravke to neprestano demantiraju. Proizvođači strahuju. Površine pod rajčicom možda i smanjuju, no proizvodnju zasad ne napuštaju.