Sanja Marinković je preživjela vrlo težak period. Prvo joj je preminuo otac, a onda se razvela. Voditeljica emisije „Magazin In“ priča o tome kako se nosila sa cijelom situacijom. Otkriva kako se osjećala u tim momentima, ali i da li vjeruje u ljubav.
Kako ste dočekali trenutak razvoda?
-Poruka od advokata stigla mi je na plaži u Dubaiju. Zbog mjesta i vremena bila sam zbunjena dok sam čitala: “Čestitam. Sada ste zvanično razvedeni, izvolite dokument… Potpis advokata i sudije”. Budući da je za Aleksandra i mene bio samo trenutak kada se država umiješala u naš brak, oboje smo ga doživjeli kao neophodnu formalnost. Naš emotivni rastanak dogodio se mnogo ranije, ali ja ću, kao što sam nekoliko puta rekla, vjerovati da na svijetu ima više velikih ljubavi nego uspjelih brakova. Naš slučaj to dokazuje.
U tom periodu razvoda ste izgubili i oca koje je preminuo nakon duge bolesti. Da li je bilo teško podnijeti?
-Nažalost, gubitak oca, zvanični razvod braka u kome sam bila više od decenije i ostale promjene u mom životu dogodile su se u istom trenutku. Ali ja ne trošim vrijeme na samosažaljenje, već ću se zauvijek truditi da živim život o kakvom sam maštala.
Rekli ste da se taj emotivni rastanak desio prije više od dvije godine. Da li vam je bilo teško da sebi priznate da odnos više ne funkcioniše?
-Za ovih 15 godina, koliko imam svoju emisiju, slušajući ljubavne drame i melodrame shvatila sam da je svaka od nas, nažalost, kad god je voljela, imala svoju porciju tuge i patnje, a razlike su samo u načinu na koji su servirane. Volim ljubav, ne volim veze, pa smo odlučili da se rastanemo kada nam je postalo jasno da je ljubav počela da blijedi, da su nestale želje za pažnjom, poljupcima, trenucima u kojima bismo zajedno uživali, kada su nam stavovi i razmišljanja o životu postali drugačiji. Rastali smo se kao bračni partneri.
Imate li neki savjet za zaljubljene?
-Kao žena u četrdesetim godinama, koja je bila i voljena i nevoljena, shvatila sam da bi muškarca trebalo da zaboravite ako u prvih mjesec dana zabavljanja ne poželi da sa vama ima dijete, ako vas ne zaprosi bar jednom, ako poslije prvog zajedničkog vikenda ne poželi da i sljedeći bude takav, i ako nema potrebu da sa vama bude do zore. Tako treba da bude bar tih prvih trideset dana veze. Moja ljubavna priča sa bivšim suprugom bila je ono o čemu sam maštala i potpuno se uklapala u sva moja uvjerenja o ljubavi.
Da li je u pitanju sticaj okolnosti ili dajete sebi vremena da provjerite da li vas osjećanja varaju?
-Kada je o emotivnim odnosima riječ, oduvijek sam bila spremna da dugo u sebi čuvam ono što me muči i da odlažem odluku da krenem dalje. Valjda nisam na vrijeme savladala lekciju “kako biti odlučna kad želiš da se rastaneš sa muškarcem i, ako je potrebno, da ga zaboraviš”. Bezbroj puta sam čula kako žene na pitanje zašto se ne razvedu odgovaraju: “Ne mogu, nisam tako vaspitana”. Srećom, ja sam imala bezrezervnu podršku mame i pokojnog tate, koji su mi na vrijeme skrenuli pažnju da su primjetili da taj brak nije po mjeri moje sreće.
Između “emotivnog razvoda” i trenutka kada ste za medije potvrdili da se to desilo prošle su dvije -tri godine. Jesu li vam smetali komentari?
-Jedan od najkorisnijh ljubavnih savjeta koje sam dobila je da žena u braku nikada ne treba da zaboravi sebe, da se odrekne svojih trenutaka radosti i uživanja i da zbog porodice zanemari prijatelje. Od kada se Strahinja rodio, Aleksandar i ja dijelili smo roditeljske obaveze, ali nikada nismo zapostavljali društveni život. On je insistirao na privatnosti, a ja sam obećala da ću cijenu svog posla plaćati samo ja, a ne i moja porodica. Zbog toga smo se rijetko pojavljivali zajedno na javnim događajima, bilo je vrlo malo naših fotografija u medijima i na društvenim mrežama. Putovanja su nam bila porodična mjera sreće. U avgustu 2019. bili smo na ljetovanju u Zanzibaru. U telefonu i na polici kod kuće čuvam zajedničke trenutke radosti. Tu intimu ne bih nikada dijelila sa nepoznatima jer osjećam veliko poštovanje prema privatnosti svoje porodice. Svako ima pravo da na osnovu slika u javnosti sudi da li je neko u braku ili ne, da li je voljen ili nevoljen, sretan ili tužan, a istina je samo u našem srcu, u našoj duši i porodičnom spomenaru.
Možete li sebe ponovo da zamislite u braku?
-Odavno mi je bilo jasno da snovi rijetko postaju stvarnost, ali još želim da vjerujem da postoji odnos u kome se dvoje ljudi i poslije mnogo godina zajedničkog života drže za ruke, gledaju se zaljubljeno na ulici, na plaži, u kafani, osmjehuju i poštuju, makar se taj odnos zvao brak.
Rekli ste da je s Aleksandrom bila prava ljubav na prvi pogled. Vjerujete li da biste, sa ovim iskustvom, mogli da se zaljubite u trenutku?
-Apsolutno ne. Mislim da je to velika greška.
Čitanje između redova ovih dana navelo je pojedine medije da zaključe da imate novu ljubav. Da li je to tačno?
-Ne želim da od svog ljubavnog života pravim nauku, a još manje razbibrigu za gledaoce i čitaoce. Odgovor je, čekam da se pojavi “onaj moj”. Sve što čitate u redovima ili između njih, a odnosi se na moju novu ljubav, nije tačno.
GIPHY App Key not set. Please check settings