MILENA PLAVŠIĆ: Slagala bih kad bih rekla da me nije strah samoće u starosti

U estradnom svijetu narodne muzike ime Milene Plavšić je veoma dobro poznato. Iza ove, još uvijek lijepe i atraktivne pjevačice je skoro 50 godina estradne karijere koju je gradila samo na dobrim i kvalitetnim pjesmama, bez trača, ogovaranja ili bilo kakvog drugog vida nametanja javnosti. Njene pjesme su govorile sve o njoj, a tako je i danas.

Milena Plavšić ovih dana dobila je veoma značajno priznanje za njen dugogodišnji rad od strane diskografske kuće “Jugoton“ iz Zagreba, koja ima svoje predstavništvo i u Beogradu. Naime, Jugoton je objavio tri CD-a sa 50 Mileninih najvećih hitova. Ova mila i draga pjevačica sa nestrpljenjem je čekala taj momenat, baš kao i zvaničnu promociju tog materijala u prostorijama „Jugotona“ u Beogradu.

Svojevremeno je Milena za „Jugoton“ snimila deset albuma i deset singlica, znači oko 100 pjesama.

-Izdavanjem ovog trostrukog CD-a od strane „Jugotona“ bilo je za mene jedno veoma, veoma pozitivno iznenađenje. Kada su me obavjestili da to žele da urade nisam mogla da vjerujem. Svi mi znamo ko je u nekadašnjoj Jugoslaviji bio „Jugoton“, a ja sam mislila da oni to rade samo velikanima poput Zdravka Čolića, Tereze Kesovije, Tozovca, Tome Zdravkovića…Ali, eto toj plejadi pjevača pridružila sam se i ja.

Zbog čega ste bili iznenađeni, jer Vi ste svojevremeno toj diskografskoj kući Vašim albumima, hitovima donosili ogromne novce?

-Pa, vjerovatno da je to tako i bilo. Ja nisam nikada to pratila, niti sam pitala koliki je bio tiraž, koliko se ploča prodalo i koliko su novca zaradili. Ali, ovim gestom su nakon toliko godina ipak potvrdili da sam bila jedna od njihovih najkomercijalnijih pjevačica u narodnoj muzici. Ja imam u sebi urođenu tu neku skromnost, ja to smatram svojom vrlinom i veoma sam srećna zbog toga. Od naše posljednje saradnje prošao značajan broj godina kada smo silom prilika prekinuli istu. Ali, sve ove godine ja sam tu diskografsku kuću pominjala u svim mojim intervjuima i nakon što više nismo sarađivali.

Iskreno, da li imate tremu pred promociju tog trostrukog CD-a?

-Da i to užasnu tremu. Kao da sam početnik, i kao da do sada nisam imala ni jednu promociju. Meni još nikada niko nije pripremao takvu promociju kao što to sada radi „Jugoton“ u Beogradu. Jedino sam nešto posebno doživjela daleke 1987. godine kada sam imala svoj prvi solistički koncert u rodnom gradu, u Banja Luci. Tada je „Jugoton“ donio sve moje srebrene, zlatne i dijamantne ploče i poredao ih na bini. U Sarajevu je predstvanik „Jugotona“ bio izvjesni Hamdija, koji je donio ta priznanja i te ploče.

Da li očekujete dolazak nekog od Vaših kolega?

-Ja sam promociju najavila na društvenim mrežama, „Jugoton“ radi isto svoj dio posla. Ja se nešto pretjerano i ne družim sa kolegama. Uvijek se pri susretu srdačno pozdravimo i to je to. Naravno, ljeto je, mnogi rade, ali ja sam sretna, ma presretna zbog predstojeće promocije. Ako neko dođe, uvijek je dobrodošao. Najavili su se mnogi predstavnici medija.

Pomenuli ste koncert 1987. godine u Banjaluci, da li biste danas opet uradili koncert u rodnom gradu?

-Hmmm, pitanje na koje je teško odgovoriti. To je danas mač sa dvije oštrice. Ništa više nije isto, publika se promjenila, današnji mladi imaju neki svoj fazon muzike kojeg furaju. Ova starija generacija i ne trči baš na koncerte, dakle baš komplikovano. Naravno da bih voljela opet zapjevati pred mojim sugrađanima, pokloniti im koncert od srca i sa ljubavlju, ali to bi bila baš velika organizacija, a ja sama ne mogu da se upuštam u sve to. Na kraju krajeva, osim unutrašnjeg zadovoljstva ne bi ništa drugo dobila. Jednostavno, ne razmišljam o tome, a polako se i povlačim. Treba zapjevati i za pojas zadjenuti.

Nakon svih porodičnih tragedija koje ste doživjeli, preživjeli, prošle godine umro Vam je i suprug, da li je konačno došlo malo sunca u Vašem životu. Da li biste sebi mogli dozvoliti luksuz da se opet zaljubite?

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

-Vjeruj mi da o tome uopšte ne razmišljam. Grijeh mi je o tome uopšte i razmišljati. Ja sam takvog supruga imala, da ga neko za deset života neće imati. Da danas imam 40 a, ne preko 60 godina ne bih to mogla sebi da dozvolim. On je meni bio sve, dao mi je sve, a moja nova pjesma je upravo njemu posvećena “Kad bi mogla opet da te vidim“. Sramota je i da pomislim na to.

Da li se bojite samoće u starosti?

-Slagala bih, kada bi rekla ne. Svako od nas ima svoju sudbinu. Ja sam svoje svjesna, ali molim samo dragog Boga da budem zdrava kako psihički tako i fizički. Da se do kraja sama o sebi brinem, ali ne možemo to naručiti, ostaje samo da čekamo pa da vidimo šta će sa svakim od nas biti. Ja nikome na svijetu ne želim zlo, pa valjda će i to utjecati na moju starost, da mi bude lijepa i mirna.

Kako regujete na ljudsku zlobu i uvrjedu?

-Jednostavno zašutim, To me jako pogodi, uvrijedi, razočara, da ja to u svojoj samoći odbolujem. Osoba sam koja prašta, nisam osvjetoljubiva. Ne volim da u svom okruženju imam ljude sa kojima ne razgovaram. Bitno je da ja nikada nikog uvrijedila nisam. Sa komšilukom imam divan odnos, međusobno se uvažavamo.

Skoro ste 50 godina na estradi, ali nikada nije bilo nikakvih tračeva o Vama, skoro pa da ste nezanimljivi za novinare?

-Bogu hvala da je tako. Ja sam uvijek bila zanimljiva i pominjana zbog moje pjesme, a to je veliko zadovoljstvo. U to neko moje vrijeme nije bilo međusobnog ogovaranja, nije bilo porno snimaka, svi smo karijere gradili na dobrim i kvalitetnim pjesmama. Posebno sam sretna što nisam dio današnjeg načina građenja karijere. Da li bi ja trebala da pozovem novinara i nagovorim svašta na nekog kolegu ili koleginicu, samo da bi se pisalo o meni? E, kada bi tako bilo, bolje da se ne piše ništa.

Ovaj razgovor vodimo prije Bajrama, da li se sjećate bajramovanja u Vašem mjestu gdje ste rođeni, i jedno vrijeme živjeli?

-Ja sam odrasla u Gornjem Šeheru u Banjaluci. Tu je bila mješovita sredina. Kada bi sada tamo otišla mogla bi svaku kuću prstom da pokažem gdje sam išla na Bajram, a isto su tako te moje prijateljice dolazile nama u kuću na Božić ili na naše slave. To je također jedan lijepi dio mojih sjećanja i ovom prilikom svim Vašim čitaocima islamske vjerosipovijesti od srca čestitam Bajram i da ga dočekaju i provedu u sreći i zdravlju.

Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ