Rezolucija o Srebrenici nije uperena protiv srpskog naroda

Niti se srpski narod proglašava genocidnim niti se srpski narod osuđuje kao narod, naprotiv, osuđuju se samo pojedinci, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade Crne Gore, govoreći o Rezoluciji o o zabrani negiranja genocida koji je Skupština Crne Gore usvojila 17. juna.

“Kada je riječ o Srebrenici i Rezoluciji koju je usvojio crnogorski parlament, to što se može čuti u srpskim medijima i jednog dijela političara iz Srbije, pa i jednog dijela političara iz Bosne i Hercegovine(BiH) da je ona uperena protiv srpskog naroda, to je jedna velika neistina”, podvlači Abazović.

On je u petak, 9. jula doputovao u Sarajevu gdje se susreo sa članovima Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem. Treći član Predsjedništva, predstavnik Srba u BiH, Milorad Dodik nije učestvovao u tom sastanku. U razgovoru za RSE Abazović, između ostalog, podvlači da nema restrikcije prema Dodiku, te ga poziva da posjeti Crnu Goru.

Razgovarao je i sa ministricom vanjskih poslova BiH, Biserom Turković, te odao počast prilikom ispraćaja 19 žrtava srebreničkog genocida koji su iz Sarajeva 9. jula krenuli prema Potočarima gdje će 11. jula biti sahranjeni.

Ukopu će prisustvovati i Abazović, kao i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Dodik je uvijek dobrodošao u Crnu Goru

RSE: Razgovorima u Predsjedništvu BiH danas nije prisustvovao Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva zbog toga što su crnogorski parlamentarci usvojili Rezoluciju o Srebrenici. Šta Vam to govori?

Abazović: Žao mi je što nije bilo gospodina Dodika, vrlo bih se radovao i susretu sa njim. Ne moramo da imamo iste političke pozicije, kao što ih nemamo ni sa nekim drugim predstavnicima BiH sa kojima smo se sastali, ali to ne znači da mi svoj državnički posao ne treba da obavljamo na način koji je profesionalan.

Ja nemam nikakve restrikcije i sjutra sa njim ili bilo kim ko ima legitimitet građana da ih predstavlja. Ponavljam, žao mi je, ali naravno poštujem njegovu legitimnu odluku da se ne sretne sa potpredsjednikom Vlade Crne Gore.

Kada je riječ o Srebrenici i Rezoluciji koju je usvojio crnogorski parlament, osuđuju se, što je mnogo važno u jednom paragrafu, svi zločini bez obzira na naciju, vjeru, etničku pripadnost, religijsku pripadnost u odnosu na sve narode i to je mnogo važna činjenica koju želim da naglasim. Mislim da je ona u nekom vrjednosnom i civilizacijskom smislu krajnje prihvatljiva.

Žao mi je što Rezoluciju o Srebrenici neki politički subjekti žele da koriste da bi bildovali svoje političke pozicije. To se može smatrati legitimnim, ali mislim da nije djelotvorno za naše društvo i vjerujem da će sve manje i manje biti prilike da se to na taj način tumači.

Nemam nikakvu restrikciju prema gospodinu Dodiku, on je dobrodošao u Crnu Goru kad god bude poželio i mislim da to treba da bude neka poruka. Naravno, njegovo je legitimno pravo da se sastaje sa onim sa kojim želi da se sastane i sa onim sa kojim iz nekih njegovih razloga nisu po njegovoj referenci.

RSE: A šta Vam je poručio ovim što se nije želio sastati sa Vama?

Abazović: To je pitanje za njega, realno ja ne osjećam nikakvu nelagodu. Razumijem politički kontekst, ne razumijem da neki ljudi ne žele da iskorače u budućnost, to se dešavalo i u Crnoj Gori. Ljudi su spremni da elektrišu političku situaciju samo da bi sačuvali sopstvene političke pozicije. To je jedini razlog zbog kojeg oni to rade. To nije pomoć narodu, nije pomoć državi, nije pomoć građanima, to je samo da bi sačuvali svoje političke pozicije.

Pravni sistem nije učinio što treba u regionu

RSE: U nedjelju 11. jula ćete se pokloniti žrtvama srebreničkog genocida. Isto će učiniti predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Jasno je da ste na suprotstavljenim političkim stranama, da li bi za budućnost svih u regiji bilo dobro da se slažu makar oko temeljnih vrijednosti i poštivanja ljudskih prava svih u regiji?

Abazović: Naravno i što se toga tiče, tu nikada niti je postojalo dileme s moje strane, niti sa strane Građanskog pokreta URA, niti iz Vlade Crne Gore da mi moramo baštiniti zajedničke vrijednosti i to je razlog zašto ćemo mi biti prisutni u Potočarima. I mislim da će crnogorska delegacija biti prisutna u značajnom broju.

Pored mene dolazi i ministar vanjskih poslova, naravno biće i predsjednik države, biće i prilično velika delegacija crnogorskog Parlamenta, tako da Crna Gora se jasno određuje prema tim stvarima.

To što dolazi gospodin Đukanović, ja zaista sa tim nemam nikakav problem, meni je samo žao što ljudi u BiH osuđuju one koji su kada se desio genocid bili djeca, a ljude koji su bili aktivni političari u tom trenutku i imali komandnu i političku odgovornost i doživljavaju se kao veliki prijatelji bošnjačkog naroda.

To dovoljno govori o stepenu političke kulture koja se razvila na ovim prostorima, ali šta je tu je. Mi idemo dalje, nadam se da ćemo raditi na emancipaciji, jer ovo su društva koja nemaju neku veliku demokratsku tradiciju i sve su to porođajne muke demokratije.

RSE: A dozvoljavate li ljudima koji su bili aktivni političari devedesetih godina prošlog vijeka da se predomisle?

Abazović: Naravno da dozvoljavamo. Pa bila bi stvarno neumjesno da ne dozvolimo. Ljudi rade i griješe. Lijepo je i kad se izvinu, ali mislim da i pravni sistem treba da učini svoje. Mislim da pravni sistem nije učinio svoje ni u BiH, ni u Crnoj Gori ni u Srbiji. Pitanje je i kada će učiniti, ali kada bi učinio mislim da bi to bio zaista veliki doprinos opštem pomirenju.

Dok pravni sistem bude funkcionisao „po babu i po stričevima“, kako sada funkcioniše, mislim da to što ćemo mi lično da dozvolimo nekome nešto ili da lično percipiramo, to neće značajnije promijeniti stvari.

U URI nije bilo neslaganja oko Rezolucije o Srebrenici

RSE: Zbog čega su u URI, na čijem ste čelu, postojala neslaganja oko Rezolucije o Srebrenici i smjene tadašnjeg ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića. Prvobitno su dva poslanika bila za dva protiv da se te tačke dnevnog reda uopšte stave na dnevni red.

Abazović: Zbog jednostavne stvari, URA nikakve dileme nije imala oko toga. URA je predložila svoju Rezoluciju, a o tome niko ne priča. URA je imala Rezoluciju prije Bošnjačke stranke. I zato što smo mi imali dogovor kao parlamentrana većina, šta će biti predmet dnevnog reda, a šta neće biti. U trenutku kada je to postalo predmet dnevnog reda, nismo imali dileme da ćemo za to glasati.

Na nas ne utiče nikakav odnos drugih političih subjekata. Ja mislim da smo mi tu pokazali vrlo unificiran stav, kao i uvijek i mislim, da makar što se tiče principijelnosti URE, možda zvuči arogantno, to je partija sa kojom svi u svakom trenutku znaju na čemu je. Pa i u ovoj konkratnoj situaciji.

RSE: Zbog čega se onda tada kada je usvajan dnevni red stekao dojam da se ne zna na čemu ste?

Abazović: Dojam se stekao zbog toga što su najgore poluinformacije koje dolaze od poluljudi. To je najgora stvar koja se dešava u ovom regionu. Dakle, fake news, poluinformacije, poluljudi i polurješena je nešto što dominira i kontaminira naš društveni prostor u cjelini. To je to, niti se URA s tim do sada mogla izboriti, niti su se drugi s tim izborili. To su velike stvari.

Evo reći ću da pojednostavim stvari. U BiH postoje ljudi koji iz svojih razloga, meni poznatih, ali nije važno, kažu da ne ni trebalo da se da prilika da neko priča u Potočarima, ko je u koaliciji sa onima koji negiraju genocid. A ja postavljam samo jednu hipotezu: Koji bi bosanskohercegovački zvaničnik od 1995. do 2021. godine imao priliku da priča u Potočarima da taj princip važi? Koji? Neka kaže neko jednoga.

RSE: Jeste to pitali zvaničnike BiH?

Abazović: Ja postavljam pitanje zbog javnosti. Javnost će sama tumačiti. Dakle, vi možete propagandom da pričate jednu stvar i ljudi da prihvate to kao tačno, ali kada postavite kontra hipotezu onda ljudi shvate, da to što su propagirali jeste jedna velika glupost. Koji je to zvaničnik?

Jesu li uvijek postojali Savjeti ministara koji su od 1995. godine do sada bili vrlo šaroliki? Jesu. I sad zbog jednog neodgovornog pojedica, ili dva ili pet da se stekne utisak da se i neko drugi da se blati. I to je i ova situacija vezana za Rezoluciju, naš stav oko Rezolucije je bio vrlo jasan i naš stav oko ministra pravde je bio vrlo jasan i nedvosmislen i poslanici URE su glasali jedinstveno.

Ali ako neko misli da na žrtvama Srebrenice i genocida u Srebrenici treba da gradi svoje političke pozicije i da na tom tragičnom događaju treba da ostvaruje politički profit ja to stvarno smatram velikim političkim nemoralom i takve stvari ne mogu da podržim, niti očekujem da poslanički klub Crno na bijelo treba da podržava takve stvari.

Posjeta Sarajevu političke prirode

RSE: Gospodine Abazoviću, u Sarajevu ste se susreli sa nekim od visokih zvaničnika Bosne i Hercegovine. Jeste li dogovorili neku konkretnu saradnju ili je sve ostalo na porukama?

Abazović: Ovo je bila politička posjeta koja ima za cilj da pošalje poruke prijateljstva, poruke saradnje i poruke međudržavne podrške i Crne Gore i Bosne i Hercegovine (BiH) našim integracionim procesima.

Naravno, tokom brojnih sastanaka otvorila su se pitanja koja su značajna, po mom skormnom sudu, za obje zemlje. Ja ću samo naglasiti neke – jedna se tiče infrastrukturnih projekata i to sa naglaskom na put koji od Foči vodi prema Crnoj Gori, odnosno od Sarajeva prema Podgorici.

Tu smo još jednom zajednički konstatovali da treba preduzeti sve aktivnosti. Već su Ministarstva transporta i Ministarstvo kapitalnih investicija Crne Gore imali prijašnji susret, dogovorena je već i izgradnja novog mosta.

Druga tačka koju smo afirmisali se ticala Buk-Bijele.

Naravno, otvorila su se i druga pitanja vezana za saradnju i veću mobilnost ljudi za iskorišćavanje turističkih potencijala dostupnosti destinacija u odnosu na neke države Bliskog istoka i srednjeg istoka i naravno aktuelizvale su se političke teme koje su se ticale zadnjih događaja u Crnoj Gori i onoga što bi trebalo da bude neko naše opredjeljenje. U svakom slučaju, jedna po mom skromnom sudu, vrlo uspješna i vrlo prijatna posjeta. Kao i uvijek, uživam u Sarajevu.

Ne smatram da je većinska vlast u Crnoj Gori prosrpska

RSE: Može li odnose BiH i Crne Gore, za koje zvaničnici ocjenjuju kao izuzetno dobru, pokvariti nova vlast u Crnoj Gori koja je većinski “prosrpska”, predvođena Demokratskim frontom?

Abazović: Ja ne smatram da je većinska vlast u Crnoj Gori prosrpska, ona nije ni procrnogorska, niti pro jednih ili pro drugih. Ona je građanska, bez obzira što većinu čine u parlamentu stranke koje imaju određeni desničarski karakter, međutim, mi treba da znamo da se u Crnoj Gori prvi put u njenoj istoriji promijenila vlast i da se ta vlast nije promijenila u Švedskoj, već u Crnoj Gori i da to nosi i određene probleme i izazove.

Tako da ja to ne bi doživljavam kao nešto što remeti odnose dvije države. Percepcija oko određenih ostaje različita, oko nekih pitanja ostaje ista.

U svakom slučaju, lično afirmišem sistem promjena, nisam za sistem autoritativnih i autokratskih režima u kojima se ništa ne može promijeniti. Mislim da generalno Balkanu treba jedan veliki refresh, a to mogu da donesu novi ljudi i sve što ide u tom pravcu mislim da je dobro.

Bez obzira što možda nekada i izgleda da ulazimo u neke nedaće, ja smatram da je proces jačanja demokratskog bića regiona u tome da građani konačno shvate da njihov glas nešto vrijedi i da u svakom slučaju mogu i da nagrade i kazne određene političke strukture ako ne ispunjavaju njihova očekivanja. Mislim da se to u Crnoj Gori desilo i ne vidim da to nešto značajnije može da poremeti odnose sa Bosnom i Hercegovinom. Naprotiv, ja mislim da su naši odnosi jako dobri i da ih treba dalje unaprjeđivati.

RSE: Mogu li desničarske strukture, kako ste sad rekli, napraviti refresh?

Abazović: Desničarske strukture same po sebi ne mogu napraviti refresh, ali desničarskim strukturama treba pomoći da prestanu da budu desničarske. To je emancipatorska misija koja je jako teška. Njihovom potpunom izolacijom i pokušajem da se oni getoiziraju, nisam siguran da smo do sada imali neki značajniji uspjeh.

Mislim da je naša percepicija kada generalizujemo, ovo može da se protumači pogrešno, onda bi odgovorili ne može. Ali, hoću da kažem da i u okviru tih struktura postoje ljudi koji kada preuzmu neke dužnosti u državi ponašaju se potpuno identično kao i mi koji nismo desničari.

Ja smatram da se na taj način može stvoriti pomirenje. Ako ćemo mi vječno da ostanemo u rovovima i da naša politička paradigma bude nepromijenjena 30 godina, a da očekujemo drugi rezultat, zaista mislim da je to pogrešno. Ja mislim da treba napustiti taj rov i da treba uraditi nešto što ljudi ne očekuju.

Dakle, moramo da pobijedimo sami sebe. Važi i za desničare. To sigurno nije proces koji će se desiti preko noći niti iko ima zablude da će se svi oni transformisati preko noći, pa će sad zbog onoga što participiraju u vlasti da budu stroprocentno van svojih, ne, to se neće desiti.

Ali, proces emancipacije stanovništva i proces percepcije nekih pitanja, moram makar za prilike u Crnoj Gori da konstatujem, da idu u pravom smjeru. Ko sad priča o zastavi, ko sad priča o himni u Crnoj Gori, ko priča o nezavisnoj Crnoj Gori, niko.

Ko je pričao prije izbora, svi. Za mene te relacije kakve žele da se prikažu, naročito u Bosni i Hercegovini, ja ne dijelim te stavove. Smatram da kao što svi ljudi koji su bili u prošloj vlasti nisu kriminalci, ali jedan dio jeste, isto tako smatram da mnogi koji sada podržavaju ovu vlast nisu svi nacionalisti, iako jedan dio jeste.