in

Pandemija zaustavila transplantacije organa u BiH

Slatka-Tajna.Eu

Pedesetogodišnja Nura Vrabac iz Sarajeva više od deceniju ide na dijalizu. Isto toliko čeka na transplantaciju bubrega.

“Transplantacija bi meni bila produžetak života. Već 11 godina sam na dijalizi i počinju razni problem – padaš u invalidska kolica, ostali organi otkazuju. Ako bih dobila bubreg, možda bih dobila nekih 10 godina života. Znate li šta znači 10 godina ne ići na dijalizu, pa makar joj se poslije ponovo vratila”, priča Nura za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Pacijentima u Bosni i Hercegovini (BiH) je situaciju u vezi sa transplantacijom organa otežala i pandemija korona virusa.

Kakva je situacija u Federaciji BiH?

Prema informaciji Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH (FBiH), jednog od dva bosanskohercegovačka entiteta, posljednja transplantacija je urađena 21. januara 2020. godine.

“Što se tiče samih transplantacija u Bosni i Hercegovini, evo sad će godina i po kako je pandemija krenula i kako su te transplantacije u BiH stale. Otprilike i prije pandemije nisu bile nešto posebno izražene”, naglašava za RSE Eldina Softić, potpredsjednica Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.

U Bosni i Hercegovini se transplantacije obavljaju u tri klinička centra- Tuzli, Sarajevu i Banjaluci.

“U zadnjih godinu i po dana bilo je zastoja u transplant programu, najvećim dijelom zbog pandemije uzrokovane infekcijom korona virusa, jer smo u jednom trenutku imali oboljevanje osoblja koji rade transplantacije, zatim i pacijenata kojima je bila potrebna transplantacija”, objasnili su za RSE iz Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Tuzla.

Iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) nisu odgovorili na upit RSE o urađenim transplantacijama tokom pandemije korona virusa.

A u Republici Srpskoj?

I pacijenti iz drugog bh. entiteta Republike Srpske (RS) čekaju da se stvari pomjere s mrtve tačke.

Predstavnik Udruženja dijaliziranih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika RS-a Aleksandar Radun u razgovoru za RSE kaže kako transplantacije u tom bh. entitetu ne rade već duže vrijeme.

“Sada imamo pet ili šest parova koji su spremni, ali nažalost, da li radi COVID-a ili čega već, ne znamo, oni i dalje čekaju”, kaže on za RSE.

Prema njegovim riječima, u RS-u se ne rade kadaverična transplantacija (presađivanje organa sa preminule osobe na živu).

“Radi se samo sa srodnika, ali i to je slabo, pošto to ovdje rade ljudi iz Beograda, ne radimo mi”, ističe on.

U Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske za RSE navode kako je posljednja transplantacija izvedena u martu 2020. godine.

“Od početka pandemije COVID-19, u UKC RS nisu rađene transplantacije bubrega zbog specifičnosti epidemiološke situacije i konstantne reorganizacije naše ustanove u uslovima pandemije”, objasnili su iz UKC-a Banjaluka.

Ova zdravstvena institucija od 2010. godine izvodi transplantacije bubrega, i do sada ih je urađeno 33.

Naglašavaju kako će u narednom periodu ponovo početi raditi transplantacije bubrega.

To isto planiraju i UKC-u Tuzla, koji već 22 godine izvodi, kako su naveli, “kadaverične transplantacije bubrega, jetre i rožnica, alogena i autologna transplantacija matičnih ćelija hematopoeze – koštane srži i transplantacije jetre i bubrega sa živih davalaca”.

Ministrastvo zdravstva Federacije BiH je polovinom juna organizovalo sastanak o pokretanju transplantaciju u FBiH. Iz UKC-a Tuzla su, kažu, spremni, da ponovo počnu proces transplantacije.

“Ono što nas zbunjuje kad se stalno govori o toj pandemiji, da se ne može zbog nje… Shvatamo i nismo vršili pritisak, ali sve zemlje u okruženju rade te transplantacije”, ocjenjuje Eldina Softić, potpredsjednica Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH, kojoj je prije šest godina preseđana jetra u UKC-u Tuzla.

Ona naglašava i kako se pacijenti nadaju da će transplantacija uskoro zaživjeti.

“Mnogi ljudi imaju srodnike koji bi im dali organ, recimo, u pitanju su bubrezi, dakle, majka sinu, kćerki, brat – sestri. Ti ljudi su obrađeni imaju svog donora i čekaju, nažalost. Mnogi nažalost i umiru, ne dočekaju taj ‘najvažniji’ poziv koji sam ja doživjela iz bolnice”, navodi ona.

U pojedinim mjestima ni do dijalize nije lako doći

Prema podacima Udruženja dijaliznih i transplantiranih bolesnika FBiH u BiH ima oko 3.000 osoba na dijalizi.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku







Enver Kodžaga iz Goražda, na istoku Bosne i Hercegovine, već osam godina zbog procesa hemodijalize putuje u Sarajevo.

Više od četiri sata putovanja, kako kaže za RSE, naporniji su od iscrpljujućeg postupka, te dodaje da je za osam godina preminulo 23 pacijenata koji su iz Goražda do Sarajeva putovali s njim.

„Oko 200 kilometara mi pređemo svakodnevno. Kod nas sada ima 13 pacijenata, od toga su dva teško bolesna, ležeća pacijenta i njih kola hitne pomoći voze. Više od pola njih bi bilo za transplantaciju”, ističe on.

Sredinom 2020. godine u Kantonalnoj bolnici u Goraždu potpisan je ugovor o rekonstrukciji i adaptaciji dijela zgrade ove ustanove, u kojem će biti smješten Dijalizni centar za pacijente iz Bosanskopodrinjskog kantona, jednog od deset kantona u FBiH.

Radovi su vrijedni oko 700.000 KM (oko 350.000 eura), a rok za njihov završetak je bio četiri mjeseca, ali rokovi su probijeni.

Koliko ljudi čeka, a koliko je transplantacija urađeno?

Prema podacima Donorske mreže u BiH, uz napomenu da tačni i sistematizovani podaci ne postoje, na osnovu registra Udruženja nefrologa BiH, oko 2.700 pacijenata ima zatajenje bubrega, od čega bi za njih oko 700 transplantacija “značila život”.

Kako su objasnili iz Donorske mreže BiH, kada je u pitanju jetra, više od 15 osoba čeka transplantaciju, a isto toliko ima zatajenje srca i pluća, za koje se transplantacije u BiH ne rade.

Prema podacima Centra za transplantaciju medicine, koje je RSE ustupio Senaid Trnačević iz Donorske mreže BiH, od 2014. godine do 2020. urađeno je 179 transplantacija.

“Ukupno samo četiri transplantacije su urađene u posljednjih godinu i po, govorim o transplantaciji bubrega. Mi smo imali tokom pandemije stop što se tiče toga”, kaže nefrologinja i predsjednica Donorske mreže Halima Resić.

Navodi da Donorska mreža BiH, kao nevladina organizacija, vrlo često u BiH radi ono što bi trebale državne institucije.

“Mi nemamo lidera u transplataciji. Mislim da je ključno da imamo nacionalnog koordinatora kao što druge zemlje imaju, poput Hrvatske i Slovenije, koji može to sve da iskoordinira. Mi smo rasparčani ovako kako smo rasparčani. Imamo stručnjake, ali treba nam neka organizacija, bolja koordinacija i podrška ministarstava, politike, menadžmenta (kliničkih centara). To je ključno”, naglašava ona.

Donorska mreža, čiji je primarni zadatak promocija donorstva, do sada je u BiH bez mnogo novca uspjela da osigura oko 70. 000 potpisanih donorskih kartica.

Kako do donorskih kartica?

Predstvanički dom Parlamenta BiH prihvatio je Izmjene Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na cestama BiH u decembru 2020. One su podrazumijevale da se vozač može izjasniti da na vozačkoj dozvoli piše da li želi biti donor organa nakon smrti.

“To je jedan zakon modeliran na zapadnoj praksi. Nažalost, to je palo u Domu naroda (drugi dom Parlamenta BiH op.a.)”, objasnio je poslanik Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Damir Arnaut, koji je inicirao donošenje zakona.

U Doma naroda izmjene Zakona nisu prihvatili delegati Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) i Saveza nezavisnih socijaldemorata (SNSD), pojašnjava Arnaut.

‘Otvorena mreža’ i suđenje Almiru Čehajiću Batku

Nura Vrabac je prije deset godina uplatila 40.000 eura nevladinoj organizaciji “Otvorena mreža” za transplantaciju.

“Niti sam uradila transplantaciju niti su mi vratili pare. Imam sve uplatnice. Ja svoj novac uplatila, nisam skupljala ni preko koga. Sada smo na suđenju. Nisam samo ja, ima nas još”, objašnjava ona.

Nura je sa još šest porodica pokrenula tužbu protiv predsjednika ove organizacije Almira Čehajića Batka, kojem se sudi pred sudom u Sarajevu zbog zloupotrebe položaja. Iz “Otvorene mreže” nisu odgovarali na upite RSE.

“Uzeli smo i advokate, ali teško će biti”, ističe Nura.

Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA BiH) uhapsili su 20. oktobra 2020. godine Almira Čehajića, zbog sumnje u pranje novca i zloupotrebe položaja u projektu „Otvorena mreža“.

Čehajić je osumnjičen da je počinjenjem navedenih krivičnih djela, odnosno preduzimanjem aktivnosti koje su se odnosile na prikupljanje i utrošak novca u svrhu liječenja, odnosno transplantacije organa pacijenata iz BiH u inostranstvu, stekao protivpravnu imovinsku korist od najmanje 625.000 konvertibilnih maraka (oko 310.000 eura).

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

KRIJE GA KAO ZMIJA NOGE: Žene će pasti u nesvijest kada vide kako izgleda dečko Ksenije Knežević

“Previše je, pa makar to bilo i od Bakira Izetbegovića”