DOBOJ – Lica sa dijabetesom najčešće griješe kada iz prehrane isključe meso i ne poštuju propisan broj dnevnih obroka i količinski unos predviđenih namirnica, ističe za Srnu Inga Marković, nutricionista-dijetetičar u dobojskoj bolnici.
Ona navodi da se to dešava zbog nedovoljnih informacija koje pacijenti dobijaju na primarnom zdravstvenom nivou.
“Ono što pacijenti dobijaju na primarnom zdravstvenom nivou jeste savjet: `Nemoj slano i masno. Izbaci meso`. Dakle ne dobiju informaciju koja je za njih adekvatna.
Onda oni, u tim okolnostima, izbacuju meso, a povećaju unos ugljenohidratnih namirnica, povećaju unos hljeba, tijesta, riže, krompira, nekih pita i više voća nego što bi trebali, a voće nije za dijabetes”, pojašnjava Markovićeva.
Ona navodi da pacijenti ne dobijaju informacije da unos ugljenohidratnih namirnica trebaju da smanje na određenu količinu – i to poseban unos za svakog pacijenta jer se mora raditi individualna prehrana, te da trebaju da unose meso.
“Meso neće podići nivo glukoze u krvi. Ako kažemo da meso i proizvode od mesa treba smanjiti kao grupu namirnica, mi pričamo o prevenciji dodatnih poremećaja metabolizma lipida, jer dijabetes nikada ne ide sam.
Lipidni poremećaj može pacijenta uvesti u dijabetes, a isto tako ulazak u dijabetes pacijenta uvodi u poremećaj metabolizma lipida pa dolazi do povećanja holesterola i LDL holesterola koji dalje vodi ka arterosklerozi i kardiovaskularnim ispadima”, objašnjava Markovićeva.
Prema njenim riječima samo meso i proizvodi od mesa neće podići nivo glukoze u krvi jer to su proteinske namirnice i u svom sastavu nemaju ugljenehidrate, ali treba voditi računa o načinu pripreme mesa.
Ona ističe da izbacivanje mesa iz prehrane dovodi do pada mišićne mase i slabosti organizma koji nema dovoljno proteina za sve potrebe, uz prateći problem sa povećanom glukozom.
“Tada se hvatamo se za glavu i pitamo. `Šta da radim, šećer nije izregulisan a ja sam izbacio meso?` ili `Povećao sam unos voća, šta se dešava šećer nije dobro izregulisan?` – navodi Markovićeva.
Ona ističe da crveno meso jedino ima gvožđe koje tijelo može da apsorbuje, i da ne postoji biljna namirnica koje ima apsorptivno gvožđe.
Da bi održavali krvnu sliku, eritrocite, hemoglobin, da bi dobili dovoljno gvožđa neophodno je da se konzumira crveno meso.
“Ako ćemo to povezati sa virusnom infekcijom, i u slučaju korone, nama je vrlo bitan sastav i količina eritrocita i hemoglobina u borbi protiv virusa i povećanju imuno sistema”, navodi Markovićeva.
Pacijenti griješe i kada je u pitanju neophodan broj obroka, jer za dijebetes je neophodan redovan broj obroka i tačna satnica uzimanja obroka.
“Ne može se imati jedan do dva obroka dnevno. U zavisnosti od terapije ide i broj obroka. Oralnu terapiju prati pet obroka, kombinovanu sa insulinom prati šest obroka, insulinsku terapiju prati šest obroka. Razmak između obroka ne može biti jedan ili dva sata, mora biti minimum tri sata”, navodi Markovićeva.
Prema njenim riječima griješi se i u količini unosa zdravih namirnica od integralnih žitarica ili voća, a koji se takođe moraju precizno dozirati.
Markovićeva upozorava da su u okolnostima pandemije virusa korona najugroženija kategorija pacijenti sa hroničnim bolestima, poput dijabetesa, malignih bolesti, bubreženih i kardiovaskularnih oboljenja te gojaznostzi, koje zahtijeva cjeloživotno liječenje što samo po sebi dovodi do pada imunosistema.
Imuni sistem treba jačati pravilnom ishranom jer se tako organizam može da izbori u kontaktu sa virusom korona, a ako i dođe do bolesti registruje se blaža klinička slika bez posljedica.
Ona zaključuje da je dijabetes “zapaljenski proces” i takvo oboljenje traži multidisciplinaran pristup prilikom liječenja u preventivi i liječenju, s obzirom da najnoviji podaci za virus korona kažu da je sistemsko oboljenje, respiratorni virus i obuhvata sve organske sisteme.