Regionalna i bosanskohercegovačka glumačka zvijezda i TV voditelj Enis Bešlagić uvijek otvorenog uma i srca govori ono što misli.
Gledaoci ga sada imaju priliku gledati u novoj RTL-ovoj seriji “Blago nama”, u kojoj glumi Jadranka.
Nema šale
“To nam je bio samo povod za razgovor s Bešlagićem, koji itekako ima šta reći o svemu oko nas. Živi na relaciji BiH – Hrvatska, a za “Dnevni avaz” iskreno je govorio, ne samo o projektima na kojima radi, već i situaciji u kojoj se čitav svijet jedva snalazi, a to je pandemija koronavirusa, s posebnim osvrtom na našu državu, koja je, prema svemu sudeći, zakazala u ovoj bici.
“Drago mi je da je serija „Blago nama“ već pokupila prve simpatije, ali nije ni čudo zato što je serija namijenjena generacijski za veći spektar publike. A i aktuelna je, sa svim dešavanjima i događajima koji su oko nas. Nije čudo što je tako brzo i zavoljena. Likovi su jednostavni, njih svakodnevno vidimo kod nas, pristupačni su. Nemamo neke masovne scene. Većinom je to svedeno na nekoliko likova koji su u kadru i zahtijeva laganu glumačku igru – govori Bešlagić.
Na pitanje je li humor njegov način izražavanja i mimo malog ekrana, glumac iz Tešnja odgovara:
“Mislim da u Sarajevu i Bosni i Hercegovini ne postoji više humor. Ne smiješ se zezati s bilo čim u Sarajevu. Ako se zezaš s vjerskim službenicima, vrijeđaš jednu vjeru, nečiju religiju, bilo koga da izabereš, popa ili hodžu, svejedno ćeš naići na osudu i kritike. Ako glumiš nekog političara, onda se postavlja pitanje zašto baš njega. Onda će te nazvati njegovi stranački istomišljenici, pa će te oni naružiti. Ako se šališ na svoj račun, ni to nije dobro jer ti nosiš ime i prezime pa onda odgovaraš za jedan narod kojem pripadaš. Samim tim onda, ako sebi daš neko drugo ime koje predstavljaš, ni to nije dobro. Tako da mislim da se “Nadrealisti” više nikad ne bi mogli snimiti u ovakvom okruženju, gdje se, zaista, ne smiješ ni zezati ni šaliti.
Priznaje da je cjelokupna situacija njega resetirala.
“Nisam nikada ni živio iznad zemlje. Cijeli život radim i borim se, tako da, kada odrastaš u manjim sredinama, znaš cijeniti i kuću i zemlju koju imaš. Sada ću još više to cijeniti, svaki komad zemlje, koji imamo i koji su nam ostavili naši roditelji i naše nene i dede, moramo cijeniti, a ne to mijenjati za neke poslovne prostore i velike stanove. Zato što je, zaista, veoma bitno, gdje ćete sutra moći posaditi svoje prirodno, što neće biti špricano. Da imate komad zemlje za posaditi krompir da ne budete gladni – poručio je bh. glumac.
Ostavljena nada
Ne krije ni da se plaši za budućnost svoje djece.
“I oni, koji nisu roditelji, se plaše za budućnost omladine koja razmišlja gdje će i kako će živjeti, posebno ovdje na ovim prostorima kojima ostavljamo samo odnos prema prošlosti, ne dajući im ništa u budućnosti, nikakav pogled, nikakvu pruženu ruku. Samo govorimo ko je koga ubio. Ostavljamo im jedno zlo iza nas koje dolazi. Mislim da bi svako trebao pogledati film “Quo vadis, Aida” koji, zaista, na kraju ostavlja tu jednu nadu i ljudskost za generacije koje dolaze, za djecu koja su došla, koja su nerođena, a koju mi već, nažalost, osuđujemo da pripadaju ovim ili onim, svrstavamo ih u grupe. Sami smo tome krivi. Mislim da smo se svi zatvorili pretjerano i da nam treba više otvorenosti, pristupačnosti, razbijanja predrasuda, kako svojih, tako i tuđih – ističe Bešlagić.
Zašto su nam djeca izgubila identitet
“Razbiti predrasude možemo jedino radeći jedni s drugima. Na ovim prostorima, ako mislimo i graditi neku budućnost, ako ne mislimo da će nam djeca otići u te zapadne evropske zemlje, koje ne baštine ni našu tradiciju ni našu kulturu, onda moramo nešto napraviti i nemojmo se poslije pitati zašto su se naša djeca promijenila, zašto su izgubila identitet. E, pa, mislim da neće oni biti krivi, nego mi koji smo im to tako ostavili. Normalno je da se brinem i svaki dan svojoj djeci želim ukazati na to, ali vjerujem da će se to posložiti i da možemo to promijeniti – zaključio je Bešlagić.