in

Ide se u susret privatnim interesima, na štetu rijeka u BiH

Slatka-Tajna.Eu

Male hidroelektrane nanose ogromnu štetu prirodi, ekonomiji i zajednicama u lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine. Zbog toga se i javlja sve veći bunt i protivljenje građana ovim projektima, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) Jelena Ivanić, članica Upravnog odbora Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

Ova organizacija je dio Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine koji su proteklih godina svojim tijelima branili rijeke i ukazivali na štetnost malih hidroelektrana.

RSE: Nedavno je usvojena Deklaracija o zaštiti rijeka na području Republike Srpske (RS). Njom se traži da Narodna skupština zahtijeva od Vlade Republike Srpske da proglasi moratorijum na izgradnju malih hidroelektrana. Šta bi takav potez značio u praksi?

Ivanić: Definitivno bi to bio jedan pomak naprijed u zaštiti naših rijeka i naših prirodnih dobara. Nadam se da će se sve to shvatiti ozbiljno i da će se stvarno poduzeti koraci i mjere i donijeti zakonska regulativa kako bi sve te tačke iz Deklaracije bile utemeljene u zakonu.

RSE: Da li je gradnja malih hidroelektrana, imajući u vidu stavove nevladinih organizacija i aktivista okupljenih oko Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine, zapravo interesno bazirana i ide li na ruku investitorima?

Ivanić: Definitivno. Unazad godina istraživanja sektora malih hidroelektrana i aktivnog učešća u zaštiti rijeka, već smo na primjerima vidjeli da se definitivno ide ususret privatnim interesima i interesima investitora, a na štetu građana Bosne i Hercegovine. Male hidroelektrane nanose ogromnu štetu prirodi, ekonomiji i zajednicama u lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine. Zbog toga se i javlja sve veći bunt i protivljenje građana ovim projektima. Na dosadašnjim primjerima imali smo priliku da vidimo da je šteta od ovih projekata znatno veća nego njihova korist.

Na skoro svim vodotocima u BiH biće male hidroelektrane?

RSE: Prema Vašem mišljenju, ima li tu elemenata korupcije?

Ivanić: Vrlo vjerovatno da ima. U tom sektoru, među investitorima, to je jedna šačica ljudi, nije to otvoreno i dostupno svima.

RSE: Kako stoje stvari kada su u pitanju mini hidroelektrane u Bosni i Hercegovini? Koliko ih ima, a koliko je planirano?

Ivanić: U Bosni i Hercegovini je izgrađeno negdje preko sto, čini mi se 114 malih hidroelektrana. U planu ih je još oko 300. Kada uzmemo u obzir da su 244 vodena toka gdje je ta gradnja moguća, znači da će skoro svi naši vodotokovi biti narušeni ili uništeni malim hidroelektranama.

RSE: Kada se govori o obnovljivim izvorima energije u Evropskoj uniji i u Bosni i Hercegovini, stiče se dojam da se ne govori o istim stvarima. Možete li povući neku paralelu?

Ivanić: Kod nas je definitivno prisutan primjer podsticanja obnovljivih izvora energije, odnosno da se prioritet u tom podsticanju razvoja obnovljivih izvora energije daje malim hidroelektranama. Negdje 80 posto tih podsticaja planiranih za razvoj obnovljivih izvora energije ide u sektor malih hidroelektrana, gdje su vjetroelektrane i solarne elektrane skoro u potpunosti isključene ili im je dat vrlo mali prostor.

Mogu reći da je prilikom tog podsticanja način na koji se to radi pogrešan, odnosno da su fiding tarife i ugovor o obaveznom otkupu električne energije po određenoj cijeni koja nije zavisna od tržišne cijene, ugovor traje dvanaest godina za Federaciju, a petnaest godina za Republiku Srpsku. Mislim da je to pogrešan način da se potpiše takav ugovor, sva električna energija proizvedena u ovakvim postrojenjima će biti otkupljena po garantnoj cijeni, nezavisno od tržišta. Plus – da građani ovakve projekte podstiču plaćajući taj dio za obnovljive izvore energije putem računa za električnu energiju.

U Evropi to nije tako, postoji drugačiji sistem, sistem aukcija, na koji treba i naša država da pređe. To se vrlo jednostavno može riješiti novim zakonom o obnovljivim izvorima energije, koji treba da bude donesen ove godine, i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH.

Država treba podsticati građane da sami proizvode energiju

RSE: Zanimljiv je primjer koji je Centar za životnu sredinu uradio – podnio je tužbu Energetskoj zajednici u Beču, u kojoj smatrate da je Republika Srpska prekršila zakonodavstvo o tržišnoj konkurenciji tako što je zaustavila šemu podsticaja za vjetroelektrane. Je li i to jedan od primjera na koji se u Bosni i Hercegovini odnose prema ovom pitanju, jer se istovremeno podstiče gradnja termoelektrana?

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku







Ivanić: Da, upravo je naša ideja bila da se na taj način ne daje jednaka mogućnost svima kada su izbačene vjetroelektrane iz sistema podsticaja. Međutim, obrazloženje da bi oni željeli da izbace iz sistema podsticaja sva veća komercijalna postrojenja – to ima smisla, jer ako bude i većih komercijalnih postrojenja, bile to solarne ili vjetroelektrane, to opet znači povećanje troška građanima koji će morati plaćati veće račune za električnu energiju ako budemo podsticali velika postrojenja.

Mislim da je rješenje da se krene u podsticanje građanske energije, odnosno da građani budu sami u mogućnosti da proizvode električnu energiju, da se stvori neki fond, neka mogućnost, iz koje će građani moći da dobiju sredstva kao neke podsticaje, da bi sebi mogli obezbijediti neke solarne panele na krov, kako bi mogli sami da proizvode svoju energiju. Samim tim bili bi nezavisniji od tržišta električne energije.

Plan za izgradnju novih blokova termoelektrana u Bosni i Hercegovini je jedan potpuno pogrešan korak, to nije u skladu ni sa nekim sporazumima i obavezama koje je država potpisala da će ispoštovati. Planovi za izgradnju novih postrojenja termoelektrana nisu u skladu sa evropskim regulativama.

EU jedno, strategije u BiH drugo

RSE: Šta bi energetskim strategijama trebao biti cilj, a šta je na djelu u Bosni i Hercegovini?

Ivanić: Donesena je okvirna energetska strategija do 2035. godine, u kojoj su planirani novi blokovi termoelektrana. To definitivno nije put kojim Bosna i Hercegovina treba ići. Treba se okrenuti ka drugim obnovljivim izvorima električne energije i procesu dekarbonizacije, odnosno otvaranju mogućnosti da budu prisutni više obnovljivi izvori električne energije.

RSE: Kako uskladiti zakonsku regulativu koja podržava jedno, a Evropska unija traži drugo? Je li to zapravo moguće ostvariti?

Ivanić: Definitivno je moguće ostvariti. Taj proces je, naravno, komplikovan i težak, ali postoje evropske zemlje koje su već duboko ušle u taj proces. Mislim da je dobro malo se ugledati i vidjeti šta se tu radi.

Kod nas je problem, jer se mi obavezujemo nekim sporazumima i dokumentima da ćemo uraditi jedno, a mislim da imamo neki svoj interni plan gdje planiramo nove termoelektrane i ono što nije u skladu sa tim strategijama i nekim planovima na koje smo se obavezali kad je u pitanju Evropska unija i evropska regulativa.

BiH će plaćati penale zbog emisija štetnih gasova?

RSE: Šta govore studije o uticaju na životnu sredinu kada su u pitanju i izgradnja malih hidroelektrana, ali i ove termoelektrane, s obzirom na to da je sve više ljudi koji pate zbog zagađenog zraka?

Ivanić: Kada su u pitanju termoelektrane, definitivno će nam u budućnosti biti problem zagađenost vazduha, ali i penali koje ćemo plaćati zbog emisija koje ćemo ispuštati. To znači i dodatni trošak našoj državi, dodatno opterećenje direktno građana Bosne i Hercegovine, uticaj na zdravlje i na džep građana.

Što se tiče studija uticaja na životnu sredinu za male hidroelektrane, mogu reći da smo vidjeli primjere jako loših studija, sa nedovoljno podataka, gdje su korišteni čisto literaturni podaci, bez izlaska na teren, zastarjeli podaci, čak iz šezdesetih godina, iako se hidrološka situacija znatno promijenila, nivo vode se promijenio, prisutan je uticaj klimatskih promjena, podaci su vrlo često prepisani. Dakle, mogu reći da su studije uticaja stvarno, stvarno često jako loše urađene.

RSE: S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina zemlja bogata vodom, bogata čistom vodom – može li se ovakvim odnosom dovesti u situaciju da pravo na pitku vodu bude ugroženo?

Ivanić: Ovakvim lošim planiranjem ili neplaniranjem korištenja vodnih resursa vrlo lako se možemo dovesti u takvu situaciju. Imamo primjere da neki veći gradovi, Sarajevo, ima problem sa pitkom vodom, da imaju redukcije vode, da svemu tome doprinosi neplanska izgradnja malih hidroelektrana, ali i neplanska izgradnja naselja, ilegalna gradnja na obalama rijeka, zagađenja vode industrijskim i komunalnim vodama, čvrstim otpadom. Mnogo, mnogo je problema – od rješavanja upravljanja otpadom i mnogih drugih, koje mora pod hitno ova država da rješava kako ne bismo doveli u pitanje pristup pitkoj vodi i da ostanemo bez tog najznačajnijeg resursa.

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Partizan dobio Megu, odgođena tri meča

PREŽIVJELA PAKAO: Ovo je istina o tužnoj porodičnoj sudbini Ćane!