in

Za umilni zvuk frule iz Tešnja čula i Amerika

Slatka-Tajna.Eu

TEŠANJ – Ljubav prema fruli gajim iz djetinjstva. U prošla vremena svaka kuća je imala blago, pa se vrijeme čuvanja stoke na ispaši skraćivalo uz ćurlikanje frule – otuda se ona naziva i ćurlik. Uglavnom su se svirale frule kupljenje na vašarima koje su rijetko imale sve tonove – bili su to suveniri ograničenih ili skoro nikakvih mogućnosti, kazuje Safet Salkanović, graditelj frula iz Tešnja.

Vrijedni domaćin, koji živi i stvara u tešanjskom selu Medakovo, pripovijeda da je prve korake u svijetu izrade starog duvačkog instrumenta napravio dok je bio dječak, ali se zbog nedostatka alata i potrebnog znanja za izradu i štimovanje frula sve, ipak, svodilo na igru.

“Moj stariji brat Nusret bio je izuzetan frulaš, posjedovao je frulu koju je izradio pokojni grditelj Ljubičić, ali nije mi dozvoljavao da je sviram izuzev u njegovom prisutvu. Vrijeme je prolazilo, a ja sam želio da napravim frulu koja će biti samo moja”, prisjeća se Safet za “Nezavisne” i dodaje da mu se želja ostvarila prije osam godina, kad je počeo izrađivati prve instrumente.

“Bilo je to daleko od profesionalizma, ali i među tim prvim frulama bilo je onih koje su bile dobre i pri sviranju ispuštale umilni zvuk”, evocira uspomene kroz osmijeh čovjek kojeg poznanici odmila zovu Sajo.

“Znanje za izradu frula uglavnom sam sticao sam. Posredstvom profesora Seada Haračića iz Sarajeva, jednog među najboljim frulašima bivše Jugoslavije, upoznao sam mašinskog inženjera i graditelja frula Fadila Durguta. On mi je dao usmene smjernice koje su mi olakšale dalji rad”, objašnjava Sajo i dodaje da je dugo nabavljao potrebne burgije za određene tonalitete frule i sitne alate poput turpija, nožića, dlijeta te stolnog struga.

Kroz rad Sajo je spoznao da je najbitniji faktor za izradu frule suvo drvo – drvo koje se cijepa kao prisječak za loženje i puca kuda ono hoće, po godu. Takve komade drveta potrebno je sušiti tri do četiri godine, nakon čega idu na predobradu.

“Za izradu ovog duvačkog instrumenta najbolje je i najkvalitetnije drvo od stare sorte šljive madžarke, slijede bijeli bagrem, brekinja, dud, maklura, dren i vrste drveta iz uvoza abonus i palisander”, priča Sajo i objašnjava da je prirodno sušenje drveta najbolje – što se duže suši to je instrument bolji.

A proces da bi frula poprimila svoj karakteristični izgled veoma je dug.

“Kad imamo parče suvog drveta koje je grubo oblikovano u cilindrični komad stavljamo ga na strug i pravimo predmjeru. Onda bušimo unutrašnji zvučni stub burgijom, u zavisnosti koju frulu radimo. Takav izbušen komad bilo bi dobro ostaviti izvjesno vrijeme da se odmori i drvo dodatno umiri”, navodi Safet.

Dalje objašnjava da ovakav komad drveta impregrnira iznutra uljima na prirodnoj bazi te da je poželjno da ono bude što rjeđe da bi ga drvo bolje upilo. Slijedi stavljanje karike i skidanje viška drveta, izrada piska te štimovanje frule.

“U komad drveta koji ste strpljivo obrađivali potrebno je ugraditi svu teoriju muzike da biste na kraju dobili kvalitetan instrument”, naglašava Sajo.

Samouki zanatlija, koji osim jednodjelnih izrađuje i dvodjelne frule, kazuje da su za nastanak frule potrebni strpljenje, mirna ruka i ljubav prema zanatu. “Moraš biti horan i opušten da uživaš u radu, za nervozu nema mjesta”, kaže.

Kupaca za Sajine frule ima, od početnika koji žele da uče svirati, već formiranih frulaša kao i profesionalaca – u Medakovo dolaze iz svih republika bivše Jugoslavije, iz brojnih evropskih zemalja, Australije, Amerike.

A i majstor spretnih ruku frulu zasvira, kako kaže, za svoj gušt  – većinom kada uradi frulu da vidi njene mogućnosti, ali više je baziran na izradu nego na sviranje.

Sajo kazuje da su zanatlije u graditeljstvu instrumenata u deficitu, ali da on stečeno znanje, koje se prema božjim zakonima ne smije kriti, nesebično dijeli i da je svima koju su željeli pomogao oko izrade frula.

“Svaki stari zanat ima perspektivu u budućnosti, jer se većina ljudi vraća izvoru i tradiciji. Ne treba nama tuđe – mi imamo svoje, treba da znamo prvo svoje pa onda tuđe, ako nam treba”, siguran je Safet.

Navodi da frula od nadležnih institucija u BiH nije priznata kao instrument, jer oni koji bi trebalo da rade svoj posao, ne podupiru očuvanje starih zanata.

“Od ovog zanata teško je živjeti ako nemaš stalan posao. Ja ga imam, hvala Bogu, a budžet dopunjavam izradom frula”, zaključuje čovjek, koji instrumete izrađuje za individualna i sviranja u orkestru, za kulturno-umjetnička društva i koji je ponosan na činjenicu da članovi Filharmonije iz Ljubljane sviraju na njegovim frulama.

Sabor frulaša

Safet Salkanović 2019. godine bio je gost tradicionalnog Sabora frulaša Srbije “Oj, Moravo”, manifestacije koja se od 1988. godine održava u Prislonici, kod Čačka.

“Srdačno sam dočekan, zahvaljujem oganizatorima na čelu s Borom Dugićem i Zoranom Rajičićem. Jedna moja frula dodijeljena je za prvo mjesto u jednoj od kategorija savremenog sviranja. Poziv stoji i za naredni sabor, kad se steknu uslovi za njegovo održavanje zbog trenutne situacije. Dogovor je da moje frule budu nagrade za prvo mjesto u dvije kategorije savremenog sviranja”, priča Safet.

Navodi da su mu satisfakcija pozitivni komentari i čestitke za rad koje je dobio od slavnog frulaša Tihomira Tihe Paunovića, ali i činjenica da su na saboru frule koje izrađuje bile zapažene kod kupaca.


Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

“Svega je bilo, ali onoga što treba nije”

KUĆNA POMOĆNICA PROGOVORILA: Evo kakav život žive Dragana i Toni u dvorcu!