Varvodić: Sve sam podredio tome da se izborim za mjesto prvog vratara Zrinjskog / Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada je Miro Varvodić došao u Zrinjski početkom studenog prošle godine, došao je zbog potrebe mostarskog kluba da ima tri vratara i da mu se ne dogodi situacija kao sedam dana prije toga, kada je ostao na samo jednom vrataru, pa je uoči derbija sa Željezničarom morao prvoj momčadi priključiti juniora Anisa Sefu. 

No, Varvodić nije došao u Zrinjski kako bi popunjavao broj. 31-godišnji Splićanin, rođen u Zagrebu, sin bivšeg Hajdukovog vratara Zorana Varvodića Ramba, došao je kako bi se izborio za mjesto prvog vratara.

U prošloj polusezoni to je bilo iluzorno očekivati jer nije branio u natjecateljskoj utakmici, barem ako je vjerovati Transfermarktu, još od studenog 2019. godine. No, sada će proći kompletne zimske pripreme i branio je u nekoliko prijateljskih utakmica dosad. Trener Sergej Jakirović pažljivo je dozirao minutažu vratarima, svi su dobili jednaki broj poluvremena, pa se i iz toga ne može ocijeniti tko bi mogao biti prvi vratar u njegovim vizijama, pišu Sportske novosti.

Međutim, nakon odlaska Ivana Brkića u RIgu Varvodićeve “dionice” bitno su narasle, pa ako ništa sada ima iste izglede da će se izboriti za “jedinicu” kao i Antonio Soldo, koji je tu duže od njega, a veće od tog najavljivanog trećeg vratara, tko god to bio. 

“Šanse su sigurno veće, ipak je Brkić dugo bio standardan u Mostaru i vjerujem kako bi imao prednost pred ostalima. Moje ambicije se nisu promjenile od prvog dana, došao sam braniti i sve sam podredio tome. Uz sav respekt prema kolegama, mislim da je to sportski i ljudski”, kaže Varvodić za Sportske novosti.

U ovih pola godine puno vratara bilo je u Zrinjskom. Plemići su počeli s četvoricom (Ivan Brkić, Antonio Soldo, Dinko Horkaš i Vojin Savić), a ostala su samo dvojica (Soldo i Varvodić). Unatoč žestokoj konkurenciji među njima su vladali, i još vladaju, odlični odnosi.

“Naravno, imat ćemo i dalje odlične odnose. Ja sam uvijek za zdravu i dobru konkurenciju. To me čini boljim golmanom”; dodaje Varvodić.

Iskusni Varvodić počeo je u Hajduku, igrao u Azerbajdžanu i Austriji, ali najduže se zadržao u Njemačkoj. Došao je u Zrinjski kao posljednja prinova tijekom polusezone, no u polusezoni se ekipa bitno izmijenila. Došlo je veliki broj novih igrača, no po mnogima najveće pojačanje ipak je – trener. Dolaskom Sergeja Jakirovića momčad je vidno “živnula” i daleko je to od one rezignirane družine kao na kraju godine. No, rezultati njegovog rada bit će uskoro na testu.

“Jakirović je sigurno veliko pojačanje i smatram kako pravo igračko pojačanje nije presudno. Važnost trenera ne trebam dodatno isticati i siguran sam da on dobro zna koje stvari treba poboljšati i gdje su bili nedostaci u prvom dijelu prvenstva. Zrinjski je dovoljno jak i to ćemo pokazati u nastavku prvenstva”.

Ako izuzmemo infrastrukturu, koja je neznatno napredovala posljednjih godina, Premijer liga svake godine napreduje u svemu, od medijskog praćenja do kvalitete nogometa. I to mogu potvrditi i oni koji dođu izvana, poput Mire Varvodića.

“U kvalitetu nisam nikada sumnjao i znam da je Premijer liga puna kvalitetnih igrača. Sigurno je da se kvalitetom možemo usporediti s njemačkim nižim ligama gdje sam dosad bio. Infrastruktura nikada nije dovoljno dobra, uvijek može bolje. Mislim da je svima jasno koliko bi bili bolji da imamo bolje uvjete, pritom najviše mislim na mlade”, zaključio je Miro Varvodić za Sportske novosti.