Priča o pjesmi Tijane Dapčević: “Sve je isto samo njega nema”

Kada je, sada već davne 2005. godine Tijana Dapčević objavila pjesmu „Sve je isto samo njega nema“ izazvala je toliki estradni bum, da čak ni nacionalno emancipovani nisu ostali imuni na nju. To je zbog toga što je pjesma podjednako, ako ne i više, posvećena njima u odnosu na jugonostalgičare, kako ih se obično, sažaljivo naziva.

Autor i stihova i muzike je Dragan Brajović Braja, pa se i njemu pored Tijane Dapčević imamo zahvaliti na ovoj visprenoj satiričnoj numeri. Pored toga što je pjesmu maestralno otpjevala Tijana Dapčević je maestralno odglumila, tj iskarikirala sve nacije bivše nam republike, te nas time podsjetila koliko smo zapravo smiješni. Uspjela je da nas „čačne“ sve ponaosob i sve u jednakoj mjeri, tako i toliko da je pjesma prirasla za srce i jugonostalgičarima, kao i surovim kapitalistima. Oni najsujetniji, kako to obično biva, našli su se uvrijeđeni.

Dobar dio ovog što danas živimo ni nadrealisti nisu predvidjeli. Nije više problem ni što jarani nose brushaltere, ni što smo bombardovani lošim narodnjacima, već što živimo u robovlasničkom svijetu nasilja, koji bi i najbolji satiričari poput Voltera, Molijera, Plauta ili Nušića jako teško ismijali. Ovo danas je tragično, toksično i kancerogeno. Izjeda nas iznutra…

Tako da nije baš sve isto kao i kad je on bio tu. On se izborio s fašizmom, a da li bi se izborio s ovim savremenim pošastima teško je reći. Kako kaže pjesma – demokratija nam baš i ne ide od ruku…

Izvor: expresstabloid.ba, piše: O.TOŠIĆ