in

Virgilije Nevjestić – Jedan od najvećih hrvatskih umjetnika i intelektualaca / Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: virgil-nevjestic.com / Virgilije Nevjestić rođen je 22. studenog 1935. godine

Virgilije Nevjestić – tihi skitnica koji je postao najbolji francuski grafičar – rođen je na današnji dan prije 85 godina.

Na svijet je došao 22. studenoga 1935. godine u hercegovačkom selu Kolo pokraj Tomislavgrada.

Realnu gimnaziju završio je znameniti umjetnik u Tomislavgradu, a od 1953. godine školovanje je nastavio u Zagrebu, gdje je pohađao Školu za primijenjenu umjetnost (odjel slikarstva) i večernju gimnaziju.

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (pedagoški odjel) diplomirao je 1963., a nakon toga nastavio je dvogodišnje usavršavanje na Odjelu grafike kod prof. Marijana Detonija.

Godine 1966. dobio je prvu nagradu na IV. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike, a iste godine ostvario je prvi značajniji međunarodni uspjeh osvojivši drugu i otkupnu nagradu na I. međunarodnoj izložbi grafike u Krakowu.

Nevjestić je 1967. sudjelovao na V. biennaleu mladih u Parizu i odabrao taj grad za mjesto u kojemu će djelovati sljedećih 40 godina.

Foto: MUO / Nevjestić je u potpunosti bio predan svojim grafikama

Tijekom 1968. počeo je usavršavati grafičko umijeće i otiskivati svoje ploče u atelijeru Johnnyja Friedlaendera, slušao je predavanja iz povijesti umjetnosti akademika Renéa Huyghea, a uz brojne nastupe na kolektivnim izložbama i prve samostalne izložbe, najznačajniji događaj za Virgilija Nevjestića 1968. godine bilo je upoznavanje Danielle Brikar, njegove buduće supruge, stoji u Nevjestićevom životopisu.

Nevjestić je redovni gost godišnje izložbe u pariškoj Nacionalnoj biblioteci, a 1970. izabran je u društvo “Livre Français” nakon čega sudjeluje na skupnim izložbama recentnih francuskih grafičara. Prvi put sudjeluje na kultnom Salon de Maï, na kojem će izlagati sljedećih šest godina.

Od Ministarstva kulture Francuske dobiva atelijer na Montparnasseu i kupuje tiskarsku prešu na kojoj je otisnuo većinu svojih grafika.

Na izložbi originalnih grafika Pariške škole po prvi put izlaže u prestižnoj galeriji La Hune zajedno s umjetnicima kao što su Hans Hartung, Johnny Friedlaender, Max Ernst i drugi.

Nakon prve samostalne izložbe u pariškoj galeriji La Hune 1972. godine proglašen je najboljim grafičarom u Parizu. Iste godine nastaje velika grafička mapa Journal du Vagabond, svojevrstan dnevnik koji sadrži po jednu grafiku za svaki dan protekle godine.

U Zagrebu je ušao u krug umjetnika okupljenih oko Galerije Forum, izlagao je s njima na I. izložbi i surađivao sve do razlaza 1976. godine.

Foto: virgil-nevjestic.com / Prepoznatljivi stil Virgilija Nevjestića

Nevjestićevo šire intelektualno okruženje u Zagrebu činili su violinist Tonko Ninić, slikar i grafičar Pero Maruna, pjesnici Dragutin Tadijanović, Boris Maruna, Željko Sabol i Zlatko Tomičić, a u Parizu se družio sa Samuelom Beckettom, Andréom de Richaudom i Pablom Nerudom.

Godine 1978. zapošljava se u Francuskom institutu za restauraciju umjetničkih djela (IFROA) kao profesor anatomije i perspektive, a ubrzo postaje voditelj instituta. Kasnije počinje voditi i posebnu ljetnu školu restauracije fresaka u Saint-Savin sur Gartempe.

Vrhunac karijere ostvaruje 1982. godine, kada je postao prvim hrvatskim slikarom koji samostalno izlaže u Beaubourgu (Itinéraire d’un graveur).

Na poziv Muzeja La Fontaine povodom 366. obljetnice rođenja La Fontainea 1987. godine samostalno izlaže bibliografsko izdanje Fables de Jean de La Fontaine u galeriji La Chancellerie. Iste godine utemeljuje L’académie Virgile na kojoj obrazuje generacije mladih grafičara, slikara i restauratora.

Za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj 1992. godine, Nevjestić donira 60 radova za prodajnu izložbu Sloboda u Rijeci i Puli, prihod koje je bio namijenjen obiteljima poginulih branitelja i obnovi sakralnih objekata u Hercegovini.

Tragična ratna zbivanja u domovini nadahnuća su za djela koja nastaju u tom razdoblju – četiri mape pod naslovom Praskozorje: U počast hrvatskom narodu, predstavljene 1993. godine na izložbi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.

U listopadu četvrti i posljednji put samostalno izlaže u La Hune, nakon čega ga francuska kritika svrstava u sam vrh pariške i europske grafičke umjetnosti.

Potkraj 1998. godine priređena mu je retrospektivna izložba u Galeriji Klovićevi dvori. Tom prigodom tiskana je i velika monografija autorice Biserke Rauter Plančić.

Foto: virgil-nevjestic.com / Umjetnikov radni stol

Neutješan nakon smrti supruge Danielle u ožujku 2003., Nevjestić sve manje izlaže, a likovni izraz zamjenjuje poetskim pišući pjesme posvećene svojoj jedinoj ljubavi.

Virgilije Nevjestić – slikar, grafičar i pjesnik, umro je 25. kolovoza 2009. u Parizu.

Iako je taj grad odabrao kao mjesto življenja, prema njegovoj želji cjelokupna ostavština (koju čini 10 tisuća grafičkih ploča) vraćena je u domovinu, za kojom je uvijek čeznuo i čije nedovoljno uvažavanje nikada nije prebolio.

Godine 2011. Franjevačka galerija u Tomislavgradu otvara “Galeriju Virgilija Nevjestića” koja čini dio stalnog postava te predstavlja hommage ovom velikom umjetniku.

Sutra,

Kad me više tu ne bude,
Tko će otvoriti ovaj notes
I pročitati riječi
Koje je moja ljubav pisala…

Ljubav nam je dala
Sve.
I bez nje smo ništa.
Sutra kada uđeš

U moje linije,
Nepoznati putniče,
Sjeti se,
Da sunce,
Koje te grije,
I prije je grijalo sve one
Koji su prije tebe bili
U svim prostorima.

(Virgilije Nevjestić)

Linija mu je melodiozna i minuciozna…

U Nevjestićevoj grafici prevladava narativna i nadrealna komponenta; umnažanjem figuralnih pojedinosti, u sprezi s poetskom projekcijom djetinjstva i zavičaja, postiže oniričko-fantastičnu i nostalgičnu atmosferu.

U lirskoj viziji i životnim sadržajima njegovih grafika javlja se snažna dramatska napetost, poetskom destrukcijom zbilje prosvjeduje protiv otuđenja suvremene civilizacije.

Linija mu je melodiozna i minuciozna, kompozicija najčešće sastavljena od niza odijeljenih prizora, ispovjednog i simboličnog karaktera.

U novijim djelima linearni način ustupa mjesto tonskom oblikovanju predmeta, uz bogate svjetlosne i kromatske efekte. Izdao je mape grafika, te oslikao književna izdanja pjesama A. B. Šimića, D. Tadijanovića, S. Čuića, Mile Pešorde i C. Baudelairea.

Samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Milanu, Parizu, Bostonu, Tokiju, Firenci, Londonu, Rimu, Hagu, Bruxellesu, Vancouveru i New Yorku. Pisao je i pjesme koje je ilustrirao vlastitim crtežima.


Report

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

K'O MINUS I PLUS: Evo kakvo nas vrijeme očekuje do utorka…

SVE ZA ZNANJE: Tea Tairović se skinula u biblioteci