in

Koliko je BiH daleko od članstva u NATO-u?

Na današnji dan, 19. novembra 2020. navršava se godina otkako je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijelo odluku o prihvaćanju dokumenta nazvanog Program reformi koji je trebao značiti i nastavak puta te zemlje prema čvršćoj integraciji u Sjevernoatlantski savez (NATO).

Sljedećeg mjeseca, 5. decembra navršavaju se dvije godine otkako je BiH primljena u Akcijski program za članstvo (MAP). No, pitanje je koliko je urađeno proteklih godina i koliko je Bosna i Hercegovina sa svojim Oružanim snagama danas spremnija i bliža punopravnom članstvu u ovom vojnom i političkom savezu.

Što je provedeno iz Programa reformi u 2020. godini?

Obveze bi, prema Programu reformi i prema Zakonu o obrani BiH, trebale ispunjavati “Parlamentarna skupština BiH, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti obrane u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti”.

Predsjedništvo BiH protekle godine nije na dnevnom redu imalo niti jednu točku koja se tiče NATO-a. Što se tiče Oružanih snaga BiH, donesene su neke odluke, poput njihovog angažiranja za potrebe pružanja pomoći civilnim organima u prevenciji i sprečavanju širenja korona virusa (COVID-19).

Predsjedništvo BiH predlaže i godišnji budžet institucija BiH i međunarodnih obveza BiH Parlamentarnoj skupštini BiH, uz preporuku Vijeća ministara BiH. Usvojen je sa zakašnjenjem, 29. jula 2020. zbog čega je pomjeren i datum održavanja lokalnih izbora.

U budžetu za 2020. godinu za Oružane snage BiH je namijenjeno oko 140 miliona eura i taj novac se uglavnom troši na plaće, smještaj i putne troškove vojnika Oružanih snaga i uposlenika Ministarstva obrane, te “tekuće troškove”, poput goriva, loživog ulja za zagrijavanje kasarni i slično.

U budžetu za 2020. nisu planirana sredstva za opremanje i modernizaciju Oružanih snaga BiH. Štoviše, od 2017. godine, kad je usvojen Pregled obrane i dokument o modernizaciji Oružanih snaga BiH, do danas iz budžeta BiH za te namjene nije izdvojen ni euro. Uložena su, tek, simbolična sredstva i to unutarnjom preraspodjelom novca u Ministarstvu obrane i kroz donacije, najviše iz Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Turske. Putem donacija je, primjerice, pokrenuta i procedura nabavke četiri helikoptera za Oružane snage BiH, no oni još uvijek nisu sletjeli u BiH.

Zamjenik ministra obrane BiH Mijo Krešić je na čelu tima koji ispred tog ministarstva nadgleda provođenje Programa reformi BiH.

Krešić za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako su “neke aktivnosti započete i da nije problem ako se nastave i u sljedećoj godini”.

Neke od obveza su vježbe za sudjelovanje i sudjelovanje u misijama potpore miru – što je provedeno, kao i usklađivanje formacijske strukture s NATO-om i izrada pravilnika o unutarnjoj sistematizaciji i organizaciji Ministarstva obrane što nije završeno.

“Što se tiče pravilnika, ostalo je još nekoliko finesa koje trebaju biti usuglašene. Trebao bi se reducirati broj pozicija u Ministarstvu obrane, broj vojnih djelatnika treba biti smanjen za pet, trebao bi se smanjiti broj brigadirskih i pukovničkih pozicija kao i ukupan broj djelatnika. Ta zadaća je došla od Predsjedništva BiH. U drugoj fazi bi se trebao smanjiti i broj vojnika. Tu smo cijelu godinu imali prijepor i službeno nismo u toj fazi. Treba se odrediti ‘dan D’ i od tog dana bi se za nekih 450 dana trebalo izvršiti usklađivanje. Trenutno imamo oko 10.000 djelatnika i vojnika, a taj broj trebao bi se svesti na 9.200”, pojasnio je Krešić za RSE.

Što se tiče komisije, čije je formiranje predviđeno Programom reformi, ona još uvijek nije formirana.

“Vijeće ministara BiH trebalo bi formirati povjerenstvo za NATO integracijske procese ili kako god će se to povjerenstvo već zvati. Ono je djelovalo u prošlom sazivu Vijeća ministara i bio sam njegov član. Sad je sporan i naziv i sastav tog povjerenstva. Mi imamo realan problem da smo ušli u drugu polovicu studenog, a da nismo još ni započeli aktivnosti na izradi novog programa reformi za sljedeću, 2021. godinu, a njega bi trebalo uraditi to povjerenstvo i poslati na Predsjedništvo BiH. Plašim se da nećemo ispoštovati rokove, a bilo bi dobro da do kraja godine dobijemo taj dokument, pa kako god se on zvao, da znamo što trebamo raditi u 2021. Bez obzira na sve, Ministarstvo će raditi po svom programu koji je u dobroj mjeri usklađen s NATO-om”, kazao je Krešić.

Tko konkretno koči formiranje te komisije i jesu li to ministri iz Republike Srpske, Krešić nije želio precizirati navodeći da je “to na Vijeću ministara i drugim institucijama BiH čiji predstavnici bi trebali biti u komisiji”.

“NATO integracijski proces je politički opterećen i vidjet ćemo u kojem će to smjeru ići”, kazao je Krešić za RSE.

Ko donosi odluke o daljnjem putu BiH prema NATO-u?

Kompromis je, podsjetimo, napravljen 19. novembra 2020. kad je Predsjedništvo BiH usvojilo ne godišnji nacionalni program, već Program reformi BiH.

SNSD Milorada Dodika je nakon slanja Programa reformi, ušao u državnu izvršnu vlast te osim predsjedavajućeg Vijeća ministara, dobio i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Ministarstvo komunikacija i prometa dok je SNSD-ov koalicijski parnter Demokratski narodni savez (DNS) dobio Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.

SNSD-u je pripala i trećina Ministarstva obrane BiH, a specifičnost ovog ministarstva je što osim ministra (iz jednog konstitutivnog naroda, u mandatu 2018. – 2022. je to Bošnjak Sifet Podžić) ima i dva zamjenika ministra (iz druga dva konstitutivna naroda, u aktualnom mandatu su to Hrvat Mijo Krešić i Srbin Mirko Neđo Okolić), a sve odluke se moraju donijeti jednoglasno.

Pitanje je kako napraviti kompromis ove godine, formirati komisiju o kojoj je pričao zamjenik ministra Mijo Krešić, uraditi i poslati novi program reformi, budući da srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i predstavnici u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti BiH, čini se, nemaju više motiv poput ulaska u vlast.

A bez Dodikove ruke ili ruke predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije koji dolazi ispred Dodikove stranke, novog programa nema.

Naime, prema Ustavu BiH, Predsjedništvo BiH nadležno je za vođenje vanjske politike pa tako, primjerice, i za imenovanje diplomatsko-konzularnih predstavnika, a ne Ministarstvo vanjskih poslova. Osim toga, Predsjedništvo BiH nadležno je i za predstavljanje BiH u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i, kako je izričito navedeno, traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima BiH nije član. Jedna od nadležnosti je i vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora BiH, otkazivanje i, uz suglasnost Parlamentarne skupštine BiH, ratificiranje takvih ugovora kao i predlaganje godišnjeg budžeta Parlamentarnoj skupštini BiH, uz preporuku Vijeća ministara BiH. Odluke se u Predsjedništvu moraju donijeti jednoglasno. U slučaju da je srpski član Predsjedništva BiH preglasan, on se može pozvati na “štetnost po vitalni interes Republike Srpske (RS)” i o toj njegovoj izjavi o štetnosti, odnosno odluci Predsjedništva BiH se glasa i u Narodnoj skupštini RS-a.

Ako Narodna skupština RS-a dvotrećinskom većinom podrži izjavu srpskog člana Predsjedništva BiH, odluka za koju su glasovali bošnjački i hrvatski član Predsjedništva je nevažeća.

Jednako tako, ako je preglasan bošnjački ili hrvatski član Predsjedništva BiH, on se izjavom obraća bošnjačkom, odnosno hrvatskom klubu u Domu naroda Federacije BiH. Ako klub dvotrećinskom većinom podrži takvu izjavu bošnjačkog, odnosno hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ona je također nevažeća.

Milorad Dodik se već koristio tim mehanizmom, čak i po pitanjima kao što su PISA testiranje učenika u školama, tako da Predsjedništvo BiH trenutno bez glasa Milorada Dodika ne može donijeti ni godišnji nacionalni plan BiH o integraciji u NATO, niti Program reformi kakav je donesen 2019. godine.

Želi li Bosna i Hercegovina punopravno članstvo u NATO-u?

Prema važećim zakonima, da. Prema sadašnjih stavovima političara iz Republike Srpske, ne.

Ako je vjerovati anketama, primjerice onoj koju je uradio Fakultet političkih nauka iz Banja Luke 2019. godine, niti su građani RS-a sasvim protiv NATO-a, kako žele predstaviti najjače srpske stranke iz entiteta Republika Srpska niti su građani entiteta Federacija BiH jednoglasno za NATO, što tvrde vodeće bošnjačke i hrvatske stranke. Prema toj anketi, više od polovice (53,1 posto) stanovnika Republike Srpske je izričito protiv članstva u NATO-u.

No, ranije istraživanje američkog USAID-a, “Anketa percepcije građana u Bosni i Hercegovini 2016”, pokazalo je da se 85 posto ispitanika iz Federacije BiH izjasnilo “za ulazak Bosne i Hercegovine u NATO”.

U februaru 2020. godine isti banjolučki fakultet je radio novo istraživanje i u RS-u je bilo skoro četiri puta više ispitanika koji imaju negativan stav prema NATO-u (ali i prema Evropskoj uniji) u odnosu na ispitanike koji bezuvjetno podržavaju ulazak u NATO (i u EU). U razdoblju između ova dva istraživanja porastao je postotak negativnih stavova i prema ulasku u NATO sa 64,3 na 79,8 posto (i prema ulasku u EU sa 21,1 na 39,9 posto).

Eventualni referendum o članstvu u NATO-u bi se mogao provesti na teritoriji cijele BiH, a ne samo na području jednog entiteta. Zaključak je da bi, ako su ovi rezultati anketa točni, ukupno u BiH, kad se zbroje RS i FBiH, prevagnuli glasovi iz Federacije BiH jer bi, barem trenutno, više od polovice ukupnog broja stanovnika bilo za članstvo u NATO-u.

Što se tiče zakonskih osnova, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 18. jula 2005. godine, uz mišljenje tadašnjeg visokog predstavnika u BiH (OHR) Paddyja Ashdowna predložilo je Zakon o obrani BiH. Tada je na čelu Ministarstva obrane BiH, kao uopće prvi ministar obrane BiH, bio Nikola Radovanović, kadar Srpske demokratske zajednice (SDS).

Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio je 28. septembra 2005. spomenuti zakon s 33 glasa “Za”, od ukupno 42 zastupnika. Među zastupnicima koji su glasovali za Zakon o obrani BiH bili su i Nikola Špirić, Milorad Živković, te Dušanka Majkić iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Zakon je izglasan i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i za njega je glasovalo svih 15 izaslanika/delegata, po pet iz svakog od tri kluba naroda. SNSD tad nije imao svoje delegate.

Zakonom su integrirane dvije entitetske vojske – Vojske Republike Srpske s Vojskom Federacije BiH koja je opet nastala spajanjem Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane.

Što se tiče NATO-a, u Zakonu o obrani BiH, koji je važeći i danas, u članu 84. se navodi kako će “Parlamentarna skupština BiH, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti obrane u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provesti potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a”.

Srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, kadar SNSD-a koji je u tom trenutku bio formalni predsjedavajući, potpisao je 14. decembra 2006. Sporazum o pristupanju Partnerstvu za mir (PfP) s NATO-m, a 10. juna 2009. Radmanović je ponovno, kao formalni predsjedavajući, potpisao formalni zahtjev BiH za Akcijski plan za članstvo BiH u NATO-u.

U pismu tadašnjem generalnom sekretaru NATO-a, Jaapu de Hoopu Schefferu, Radmanović je naglasio da su vlasti u BiH “iznad svega podvukle našu želju da postanemo punopravna članica NATO-a, što je od strateške važnosti za BiH”. Tih godina dužnosnici SNSD-a kritizirali su “politikanstvo” opozicijskog SDS-a koji se protivio integraciji BiH u NATO-u, iako je SDS-ov ministar potpisao Zakon o obrani BiH u kojem se naglašava da su sve institucije dužne raditi na tome.

Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, je te 2009. govorio kako “mi treba da se nađemo u NATO savezu”, ali je već tada spominjao da se treba ispuniti “proceduru koja mora da manifestuje volju ljudi koji žive ovdje”.

Od sljedeće godine raspoloženje se otvoreno mijenja i u SNSD-u.

Od 2010. godine dužnosnici stranke, kojoj je na čelu Milorad Dodik, jasno inzistiraju na tome da se o članstvu u NATO-u trebaju izjasniti građani na referendumu.

Štoviše, sedam godina kasnije, 19. oktobra 2017. Narodna skupština Republike Srpske donosi “Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske”, koja je gotovo identičnog sadržaja kao i “Rezolucija o vojnoj neutralnosti” koju je donijela Republika Srbija deset godina ranije, 26. decembra 2007.

NATO je godinu kasnije, 5. decembra 2018. iskazao spremnost za prihvaćanje prvog Godišnjeg nacionalnog programa BiH (ANP) čime je Akcijski plan za članstvo BiH u NATO-u prešao iz uvjetnog u aktivni status. Dva mjeseca ranije održani su opći izbori u BiH na kojoj je većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske, te entitetsku većinu u Zastupničkom domu, kao i većinu u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, osvojio SNSD, a kao srpski član Predsjedništva BiH izabran je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, koji danas kaže da “Republika Srpska neće prihvatiti članstvo u NATO-u, ali može prihvatiti saradnju sa tim vojnim savezom”.

Je li BiH vojno neutralna, kao što tvrde političari iz Republike Srpske?

Program reformi je rezultat kompromisa koje su članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine postigli. Suštinski se ne razlikuje od Godišnjeg nacionalnog plana (ANP) koji priprema svaka država koja želi da postane članica NATO saveza. Radi se o planu postignuća i planirane reforme u više oblasti između, ostalog političkih, sigurnosnih, pravnih i obrambenih reformi.

Srpski član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik tvrdi da je Program reformi za proteklu godinu “usklađen s ‘Rezolucijom Narodne skupštine Republike Srpske o vojnoj neutralnosti” budući da se u njemu navodi da je “BiH predana poboljšanju odnosa s NATO-om, ali bez prejudiciranja konačne odluke o članstvu”.

I sam NATO navodi da sudjelovanje u MAP-u ne prejudicira članstvo, a i američki državni sekretar Mike Pompeo je u pismu povodom slanja Programa reformi naveo da “taj potez neće predodrediti buduće članstvo u NATO-u”.

Opozicija i bošnjačke političke stranke tvrde suprotno – da Program reformi nema ništa s rezolucijom koju je donijela entitetska skupština i ukazuju da to da se u tom dokumentu navodi da će “’konačnu odluku’ o članstvu donijeti Predsjedništvo i Parlamentarna skupština BiH”, a ne niži nivoi vlasti poput entitetskih parlamenata.

U Programu reformi se navodi i da su “sve aktivnosti u skladu s prijašnjim odlukama Predsjedništva, Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine BiH, u skladu s ustavnim nadležnostima Predsjedništva BiH”.

Zakonom o obrani u članku 84. propisuje se obveza svih relevantnih institucijama da provode aktivnosti s ciljem članstva BiH u NATO-u, a sličan ili isti cilj definiran je i ranijim odlukama Predsjedništva BiH.

Navodi se i da je BiH “prepoznala euroatlantske integracije (članstvo i u EU i u NATO-u) kao jedan od svojih vanjskopolitičkih ciljeva”.

U Programu reformi se ističe da će se koordinacija relevantnih državnih institucija nastaviti vršiti preko Komisije za NATO integracije.

Usprkos ranijim stavovima zvaničnika entiteta RS o neprihvatljivosti formiranja žalbenog ili apelacijskog suda BiH, upravo je uspostava te institucije utvrđena kao jedan od ciljeva u okviru “Sektora pravde” u Programu reformi.

U kontekstu “Obrambenih reformi” se ističe da su “aktivno sudjelovanje u regionalnim, europskim i euroatlantskim procesima, posebno u EU i NATO, vanjskopolitički i sigurnosni ciljevi BiH definirani u Sigurnosnoj politici i Općim smjernicama i prioritetima za implementaciju vanjske politike BiH”.

U dokumentu se najavljuje da će BiH osigurati stalni rast obrambenih sposobnosti koje bi omogućile “ispunjavanje obveza BiH na putu ka europskim i euroatlantskim integracijama”. Također se preuzima obveza razvoja NATO kompatibilne strukture snaga.

“Knjiženje perspektivnih vojnih lokacija se nastavlja” navodi se u dokumentu, što je u suprotnosti s ranijim stavovima dužnosnika iz RS-a o neprihvatljivosti daljnjeg provođenja tog procesa. Također se najavljuje “osiguravanje dodatnih budžetskih sredstava za razvoj punih sposobnosti vojnih jedinica”.

“BiH će nastaviti s revizijom svog zakonodavstva kako bi se osigurala njegova kompatibilnost s NATO pravilima i propisima” piše u Programu reformi.

U kojoj se fazi integracije u NATO nalazi Bosna i Hercegovina?

Trenutno Bosna i Hercegovina sudjeluje u Akcijskom planu za članstvo (MAP) i jedina je država u tom statusu, nakon što su u članstvo primljene Sjeverna Makedonija u martu 2020. godine i Crna Gora u junu 2017.

Bosna i Hercegovina je pozvana u MAP 2010. godine, a u to su vrijeme saveznički ministri vanjskih poslova pozvali vlasti u BiH da riješe ključno pitanje u vezi s registracijom nepokretne vojne imovine državi. Na svom sastanku u decembru 2018., ministri vanjskih poslova odlučili su da je NATO spreman prihvatiti podnošenje prvog godišnjeg nacionalnog programa Bosne i Hercegovine prema MAP-u čime je MAP prešao iz uvjetnog statusa u aktivni.

Registracija nepokretne vojne imovine na državu i dalje je za NATO “od ključne važnosti”.

I iz NATO-a su jasni kako “sudjelovanje u MAP-u ne prejudicira bilo kakvu odluku Saveza o budućem članstvu”.

Što se tiče godišnjeg nacionalnog programa (Annual National Programme – ANP), koji su trebale donijeti vlasti BiH, konkretno tročlano Predsjedništvo BiH koje je nadležno za vanjsku politiku, ali i za Oružane snage BiH, oko njega su se mjesecima lomila koplja.

Dok su dva aktualna člana Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović i Željko Komšić, inzistirala na slanju ANP-a, tome se protivio treći član Milorad Dodik.

Slanje ANP-a tako se pretvorilo u uvjet formiranja Vijeća ministara BiH u koje je, budući da čini “srpsku većinu” u Parlamentarnoj skupštini BiH, trebao ući i na kraju je i ušao Dodikov SNSD.

Report

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

KOME JE MALO ENO MU NJEMAČKA *Balkanski izbori

Khloe Kardashian otkrila tajnu svog izgleda: Tvrdi da se nije išla pod nož!