“Nema dovoljno lijekova, hrane, kisika”

Liječnici iz KB-a Dubrava upozoravaju na kritično stanje u  bolnici u internoj prepisci koja je dospjela u medije. Identitet autora interne prepiske je poznat redakciji. Liječnici tvrde da bolesnicima nije pružena potrebna skrb. Pomoćnik Službe za kvalitetu odlučio je dati ostavku. Ravnatelj KB-a Dubrava tvrdi da je ostavka iz osobnih razloga, a ostale navode ispitat će Povjerenstvo za unutarnji nadzor. Iz HUBOL-a kažu da su, ako su navodi istiniti, zgroženi.

Ministar zdravstva Vili Beroš potvrdio je u ponedjeljak da je u KB Dubravu poslao zdravstvenu inspekciju koja će istražiti okolnosti iz pisma liječnice, objavljeno u medijima, koja tvrdi da u bolnici nedostaje hrane, lijekova te kisika za covid-19 pacijente.

➡️ Beroš: U KB Dubrava poslana zdravstvena inspekcija

Pacijenti, navodi se u internoj prepisci, ne dobivaju obroke, nedostaje lijekova čak i za one s karcinomom. Nema ni osnovnih higijenskih potrepština, a jedna je pacijentica, stoji u pismu, tri dana bila gola. Upućeno je, stoji u pismu, više od 20 telefonskih poziva da se jednoj bolesnici omogući donirana majica i deka, međutim bolesnica je isto dobila 4. dan hospitalizacije. Druga pak pacijentica, dodaju, nije dobila potreban kisik jer je bio potrošen.

Pismo je uputio i pomoćnik Službe za kvalitetu, koji navodi da “SLK više ne može izvršavati svoje obaveze prema pacijentima i osoblju u sadašnjim uvjetima rada i organizacije KBD-a, posebno imajući u vidu PRIC KBD”. Stoga je zatražio raskid ugovora od 1. studenog, ali je, naveo je, spreman kao liječnik volonterski raditi u KB-u Dubrava.

HRT-ov portal neslužbeno doznaje da je u KB-u Dubrava situacija zaista kritična.

Ravnatelj KB-a Dubrava, izv. prof. dr. sc. Srećko Marušić u odgovoru HRT-u navodi da se posljednjih nekoliko tjedana broj bolesnika s bolešću COVID-19 koji se liječe u Primarnom respiratorno-intenzivističkom centru KB-a Dubrava znatno povećao.

– Svakodnevno hospitaliziramo 20-30 novih bolesnika u prostore koji su prilagođeni njihovim zdravstvenim potrebama i kliničkoj slici. Istovremeno rade i svi ostali odjeli bolnice. To je dovelo do opterećenja zdravstvenih djelatnika KB-a Dubrava koji ulažu nadljudske napore u zbrinjavanju pacijenata, na čemu im se ovim putem želim zahvaliti. Zahvaljujući njihovu radu, pacijenti dobivaju svu potrebnu medicinsku skrb, kaže.

U vezi s pritužbama liječnika iz pisama, naglašava da je kolega podnio zahtjev za sporazumni raskid ugovora o radu iz osobnih razloga, a navode iz drugog pisma ispitat će Povjerenstvo za unutarnji nadzor KB-a Dubrava.

Reagirali su i iz HUBOL-a. “Evo, zgroženi smo sadržajem priloženih tekstova – pisama”, navode:

– Ako su navodi istina, iznimno smo zabrinuti situacijom u KB-u Dubrava te smatramo da je isto posljedica manjka pravovremene i odgovarajuće organizacije rada bolnice koja je već na proljeće ove godine odabrana kao COVID bolnica. Isto tako smatramo da su odgovarajuće nadležne institucije odavno trebale imati pripremljene postupnike za ovakve situacije, tim više što se moglo očekivati da će popuštanjem mjera preko ljeta te nedovoljno discipliniranim ponašanjem građana s dolaskom jeseni doći do širenja epidemije.

Ujedno, dodaju, pozivaju nadležne institucije da hitno provedu odgovarajuće izvide u KB-u Dubrava i da se poduzmu odgovarajuće radnje kako bi se aktualna situacija promptno popravila.

– Podsjećamo da je zdravstveno osoblje koje je na prvim linijama borbe sa zarazom u osam puta većoj opasnosti od zaražavanja virusom i samim time u višestrukoj životnoj opasnosti u odnosu na ostatak građanstva. U skladu s navedenim potrebno je osigurati adekvatan broj osoblja i KB-u Dubrava kako bi se izbjeglo iscrpljivanje postojećih kadrova, što povećava mogućnost pogreške i time zaraze, a i kako bi bolesnici dobili odgovarajuću medicinsku skrb, poručuju.

Ujedno ponovo apeliraju na Vladu RH da pooštri opće mjere i obustavi bilo kakva okupljanja bilo obiteljske ili službene naravi dok se situacija ne popravi.

Hrvatska udruga bolničkih liječnika nastavit će pratiti uvjete rada naših kolegica i kolega jer su zdravi, sigurni  i zaštićeni liječnici jedino jamstvo održivosti zdravstvene zaštite, zaključuju.

➡️ U Zagrebu 558 novozaraženih osoba, moguća online nastava
➡️ Stožer: 828 novih slučajeva zaraze, preminulo 15 osoba
➡️ Premijer negativan na koronavirus
➡️ U susjednoj Sloveniji zabrana kretanja izvan općina prebivališta

Pisma iz interne prepiske prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

obavještavam vas službeno nakon osobnog sudjelovanja u radu respiratornog centra nakon tjedne smjene u timu sa specijalizantom.

U proteklih 5 radnih dana moje smjene u trajanju od 8 do 16h ukupno sam preuzela između 30 i 40 bolesnika, od toga sam osobno otpustila 10. Ne prijavljujem umrlih bolesnika tijekom moje službe.

Bez obzira na izniman osobni trud koji sam uložila za zbrinjavanje bolesnika, smatram da isti nisu adekvatno zbrinuti te da istima nije pružena odgovarajuća potrebna skrb koja nije posljedica mog osobnog angažmana i truda.

Naime, tijekom cijele moje službe, ponavljali su isti problemi na koje sam u nekoliko navrata apelirala onima za kojima sam u tom trenutku smatrala da su zaduženi za rješavanje navedenih problema, međutim budući da se nije riješio gotovo niti jedan problem koji sam uputila, mogu jedino zaključiti da niti jedna osoba nije odgovorna za navedenu problematiku te da za sve nastale posljedice osobno odgovaram, a ne smatram se krivom.

Ukazala bih na sljedeću problematiku:

1. Svakodnevno bolesnici ne dobivaju obrok. Na kolicima iz kuhinje ne dođe pladanj sa imenom pojedinih bolesnika iz nepoznatog razloga. U nekoliko sam navrata nazvala našu kuhinju te apelirala na problem na što je odgovoreno da će obrok doći. Budući da sam zbog „potrošnje“ opreme morala napustiti prostore RC-a, nazvala sam sestre koje su ostale na Odjelu, međutim istima nije poznato da li je bolesnik dobio ili nije dobio ručak. Ja osobno ne poznajem sestre i med. tehničare s kojima sam u smjeni niti postoji adekvatno predstavljanje i raspoznavanje osoblja niti mogu po bolnici tražiti ljude koji bi mi potvrdili jesu li bolesnici jeli. Sutradan u vizitama bolesnici potvrđuju da obrok nisu dobili, a isto navode i drugi bolesnici po sobama. Bolesnik koji je psihoorganski promijenjen u dobi od 82 godine je nakon što nije dobio ručak, ustao je i sam hodao po odjelu te je samo zahvaljujući tehničaru spriječen njegov pad. Bolesniku je izmjeren GUK 3,8. Smatram da nisam odgovorna za potencijalno nastalu ugrozu bolesnika i loš ishod liječenja uzrokovan neadekvatnom prehranom bolesnika na koju ne mogu utjecati niti osjećam da moji individualni apeli nadležnim službama rješavaju ovaj problem na svakodnevnoj razini.

2. U RC ne postoji adekvatna količina lijekova. Istaknut ću inhibitore protonske pumpe kao profilaksu ordiniranih kortikosteroida. Ne postoje adekvatni analgetici te je bolesnici s metastatskim karcinom u kosti radi bolova ordiniran Lupocet u dozi 500mg koji je u tom trenutku bio jedini dostupni analgetik za kojeg smatram da nije adekvatan te ne može kupirati takve bolove. Svakodnevno sam izložena napadima bolesnika i obitelji radi nedostatka terapije, a nemam niti odgovor tko je odgovoran da se bolesnicima vrate njihovi lijekovi koji su donijeli od kuće budući da liječnici obiteljske medicine nisu dužni propisivati bolesnicima lijekove dok se nalazu u bolničkoj skrbi. Konkretno radi se o lijekovima za ulcerozni kolitis koje uzima bolesnik te isti bolesnik smatra da po izlasku iz bolnice neće svoju terapiju za što smatra da sam odgovorna ja kao njegov vodeći liječnik.

3. Nadalje, svakodnevno primam pritužbe za neadekvatnu higijenu bolesnika (nedostatak sapuna, ručnika za ruke, nedostatak tuševa i broja sanitarnih čvorova) koja narušava stanje bolesnika te također ne nalazim nikoga odgovornog za to osim sebe koja sam potpisana na svim nalazima bolesnika.

4. Također, ne postoji odgovorna osoba mimo mene za bolesnike kojima obitelj ne donosi osobne stvari. Bolesnica u dobi od 84 godine dovedena je iz mirovnog doma u pidžami koja je nakon nekoliko dana skinuta s bolesnice jer je bila prljava i bolesnica je tijekom 72 sata provela gola u sobi s još 3 bolesnika i 3 bolesnice izložena stalnim pogledima. Krevet navedene bolesnice nalazi se uz vrata sobe i tijekom 2 dana su se kraj tih vrata izvodili radovi izgradnje novih vrata prema objektu B te je bolesnica neprestano bila izložena vanjskoj temperaturi. Preko 20 telefonskih poziva sam uputila da se bolesnici omogući donirana majica i deka, međutim bolesnica je isto dobila 4. dan hospitalizacije. Kao i u gore navedenim slučajevima, smatram da posljedice istoga nisu moja pravno medicinska odgovornost.

5. Prilikom preseljenja bolesnice srednje životne dobi u RIC (radi se bolesnici koja je bez kisika imala saturaciju oko 70%, a na 15L kisika nije postignuta saturacija veća od 78%) nije bila dostupna boca s prijenosnim kisikom jer je kisik bio potrošen. Nije mi poznato tko je odgovorna osoba za isto. Budući da je bolesnica bila klinički loša, ista je preseljena bez kisika, vidno dispnoična, respiratorno ugrožena.

6. Također, bolesnici se u vizitama žale na moj angažman tijekom boravka u RC jer me zovu i dovikuju i da ja ne dolazim na pozive. S obzirom da na sobama ne postoji zvono/alarm, a zbog opreme koju nosim ne mogu dobro čuti, ne čujem bolesnike koji dozivaju te smatram da u slučaju da bolesnik zove u pomoć i da zbog mojeg neodaziva nastupi za njega trajna posljedica, da nisam službeno kriva.

7. Za kraj, s obzirom na izmjene sestara i tehničara, za razliku od uobičajenih vizita na odjelu, ne postoji uopće vizita sa sestrama (do jučerašnjeg dana 22.10.2020.) te ne postoji prijenos informacija o bolesnicima niti potvrda što je bolesnik i da li je bolesnik dobio terapiju. Od bolesnika sam obaviještena da nisu dobili terapiju. Isto potvrđuju osobe koje s bolesnicima dijele bolesničke sobe.

Zaključno, smatram da u ovim uvjetima rada bolesnicima nije pružena adekvatna medicinska skrb te da su narušena njihova prava. Za isto se ne smatram pravno medicinski odgovornom i u slučaju tužbi od strane obitelji ili samih bolesnika, mislim da nisam pravno zaštićena.

S obzirom da mi je sloboda savjesti zajamčena člankom 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka, a po čl. 47. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, pročišćeni tekst, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), imam zajamčeno pravo na priziv savjesti, sukladno Hipokratovoj zakletvi, smatram da bolesnicima zbog tehničkih uvjeta u kojima radim ne pružam potrebnu medicinsku skrb te nisam odgovorna za potencijalno nepoželjne ishode liječenja.”
“Poštovani doc. Ćurić,

Imajući u vidu zakonske obaveze Službe za kvalitetu (SLK) dužan sam vas izvijestiti da SLK više ne može izvršavati svoje obaveze prema pacijentima i osoblju u sadašnjim uvjetima rada i organizacije KBD-a, posebno imajući u vidu PRIC KBD.

Suština postojanja Službe za kvalitetu je osiguranje i smanjivanje rizika za život i zdravlje pacijenata i osoblja što u ovom trenutku nije slučaj.
Kao što znate, od početka prvog vala epidemije, SLK je svakodnevno radila i koristila alate koje su joj na raspolaganju i tako sudjelovala u izradi mnogobrojnih postupaka koji su se koristili i koji se koriste. Radi djelatnika SLK koji su svakodnevno radili i dan danas rade, osobno mi je žao što se njihovo iznimno zalaganje nikada neće adekvatno valorizirati, jer ga nažalost mnogi i ne razumiju.

Neovisno o vrlo zahtjevnom periodu od 1.3., SLK je zaprimila brojne pritužbe i sa 100% učinkom ih adaktirala.

Sve zadatke koje su stavljeni pred nju kao i svi zahtjevi prema Zakona su bili izvršeni imajući u vidu uvijek u vidu suštinu postojanja SLK.

Nažalost, nedostatkom strategije planiranja i nepostojanjem cilja, uspostavljanjem paraformalnih tijela, smatram da je utjecaj SLK intencijski minoriziran usprkos tome što boravak unutar KBD predstavlja značajan rizik kako za pacijente tako i za osoblje neovisno o iznimnom trudu mnogobrojnih djelatnika.

Kako SLK nema izvršne ovlasti, nego služi kao izvršna ispomoć, tako sam dva puta službeno apelirao da se uspostavi zakonito ustrojstvo i struktura PRIC KBD, što se do danas nije dogodilo, a ujedno do danas nisam o tome dobio nikakav službeni odgovor.

U kulminaciji vlastite frustracije, nefunkcioniranja u profesionalnom i nažalost privatnom životu, poslao sam zamolbu Ravnatelju za Sporazumni raskid svog Ugovora o radu s datumom 1.11.2020. godine.

Potpuno svjestan kritičnog trenutka u kojem se nalazimo i kako se moj čin može okarakterizirati kao bijeg, unaprijed se samovoljno proglašavam moralno suodgovornim, jer nisam uspio utjecati na to da se ključne stvari promijene. Stvaranje atmosfere kolektivnog straha i retorike ratnog stanja je u svoj suprotnosti mog shvaćanja života, zakona, medicine, a na koncu i realiteta. Prvenstveno smatram da odgovornost leži u neučinkovitom vodstvu, neadekvatnom znanju i sposobnosti za upravljanje specifičnom krizom u kojoj se KBD nalazi već 7 mjeseci gdje se takva retorika koristi kao alat opravdanja za odluke koje se donose.

Dopustite da naposljetku budem i osoban, jer vas smatram i prijateljem, i izrazim žaljenje žao što vaše profesionalne i osobne karakteristike nisu prepoznate i što nemate izvršnu funkciju, jer sam uvjeren da bi mnoge okolnosti bile drugačije i bolje.

Od trenutka kada budem osoba koju neće obvezivati Ugovor o radu, svoje znanje i vještine artikulirano ću javno koristiti i u slučaju potrebe kao liječnik volonterski sudjelovati u radu KBD.

Detaljno izvješće o radu kao i prijedlog osobe na moje mjesto ću vam naknadno dostaviti.

Do boljeg sutra.”