in

Šta se krije iza numere „Dajte vina hoću lom“ Harisa Džinovića

Od kada se pojavio na javnoj sceni, kao član sastava „Sar e Roma“ 1981. godine, Haris Džinović se izdvojio kao izvođač maestralnih vokalnih mogućnosti, te unikatne boje glasa i vrhunske interpretacije. Uz neponovljivi kapacitet pluća koji mu pruža mogućnost da otpjeva „iz duše“ Džinović je postao ikona folk muzike na našim prostorima. Spisak Halidovih numera je impozantan za tri karijere. Osnovna karakteristika cjelokupnog Džinovićevog opusa je tematika. On pjeva o kafani, vinu, te ženama i ljubavi.

Jedna od tih neprevaziđenih, vječnih, je i pjesma „Dajte vina hoću lom“. Objavljena je na njegovom albumu „Haris Džinović“ 1991. godine, te mu je sigurno utabala put ka statusu velikana estradnog neba. Pjesmu je napisao sam Džinović, te je time pokazao da je potpun umjetnik.

Pjesma je brza, razdragana, vesela, za derneka. Ironično, njena tematika je tugaljiva melanholična i elegična. „Dajte vina hoću lom“ donosi lirsku ispovijest tipičnog bekrije, hedoniste, kafanskog čovjeka, kojeg je idealna draga ostavila zbog raskalašnog načina života. Svjedoci smo da na našem podneblju, iz istog razloga, ljubavi često „pucaju“, porodice se rasturaju, sudbine se unesrećuju. U tome nema ništa ni veselo, ni razdragano, ni romantično. Međutim, bekrije se kod nas percipiraju kao razdragani veseljaci koji uživaju u životu.

Haris Džinović

Kafana je u pjesmi, kao i u životu, uzrok nesreće i utočište od nedaća i problema. Toga je svjestan i lirski subjekt. Sva ljudska slabost i kukavičluk je oličena u bekrijskom mentalitetu. On se, istovremeno, veseli i pati. Uz cigansku muziku doživljava esktazu, a u sebi je shrvan bolom. Prazna ljuštura u tijelu čovjeka. To je taj začarani krug čovjeka i kafane iz kojeg je, skoro pa nemoguće, izaći. U tome uspijevaju samo najuporniji, najistrajniji i najodlučniji.

Ritam pjesme i njena melodija prikrivaju ovu njenu stranu, kao i ta ustaljena percepcija o bezazlenim veseljacima. Zbog te prividne bezazlenosti se često pronalazimo i poistovjećujemo sa subjektom ove lirske tragedije. Pjesma k’o pjesma prepuna je umjetničkih vrlina, ali isto tako ima i snažnu poruku koju bi valjalo prepoznati.

IZVOR: expresstabloid.ba, piše O. Tošić

Report

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Pola estrade na sahrani Bore Drljače

Otvoreno pismo Emira Hadžihafizbegovića direktoru Zemaljskog muzeja Sijariću