KAD PARA VIŠE NIŠTA NE VRIJEDI: Autoritarni stil vladanja na štetu ekonomije

Južnoafričku Republiku i Tursku razdvaja gotovo 11.000 kilometara. Ekonomski, međutim, obje države imaju mnogo toga zajedničkog: mlado stanovništvo čiji broj brzo raste i veliki potencijal za daljnji rast. Stoga ne iznenađuje da su se promjene tečaja valuta ovih dviju zemalja u brzom gospodarskom usponu dugo vremena odvijale takorekuć sinkronizirano. Južnoafrički rand i turska lira već dugo se smatraju braćom blizancima na deviznom tržištu – tijekom deset godina obje valute su se paralelno razvijale.

Ali, kako pokazuje studija njemačke banke DZ, 2016. godine ovaj trend je zaustavljen: stope dviju valuta iznenada su se razišle. Južnoafrički rand izgubio je oko 20 posto u odnosu na američki dolar u protekle četiri godine. Turska lira, s druge strane, morala se nositi s padom vrijednosti od preko 60 posto u istom razdoblju. Prije četiri godine je turska valuta vrijedila dvostruko više. Pad valute se pogoršao posebno posljednjih mjeseci. Jedan dolar sada vrijedi gotovo osam lira.

Studija ukazuje na političke uzroke

Studija banke DZ kolaps lire uglavnom pripisuje promjeni političkih prilika i političkog okvira u Turskoj. “Turski predsjednik Erdogan je u središtu ovog razvoja. On najkasnije od 2016. godine Tursku sve više pretvara u autoritarnu državu”, kaže za DW autor studije Sören Hettler. Po navodima ovog stručnjaka, turska vlada iskoristila je pokušaj puča u julu 2016. godine za izgradnju autoritarne države.

Po Hettlerovom mišljenju Erdoganova vanjska politika još je više pogoršala situaciju s turskom valutom. Ankara je intervenirala u brojnim sukobima. Krajem rujna turska vlada se umiješala i u sukob između Armenije i Azerbajdžana oko Gorskog Karabaha. Hettler zaključuje da je ovakva politika imala sve, samo ne efekte izgradnje povjerenja. “Predsjednik Erdogan je uvijek tražio konfrontaciju – na primjer u sporu oko plina s EU-om ili nedavno u sukobu između Azerbajdžana i Armenije. Ovo je pokušaj skretanja pozornosti s ekonomskih poteškoća u zemlji i učvršćivanja položaja Turske kao regionalne sile.”

Studija dolazi do zaključka da sve autoritarniji kurs na unutarnjopolitičkom planu i kurs vanjskopolitičke konfrontacije uznemiruju investitore. Budući da investitori zahtijevaju sve veće kamate, Erdogan za lošu ekonomsku situaciju u Turskoj krivi međunarodne špekulante – koje redovito naziva “valutnim teroristima” ili “kamatnim lobistima”.

Međutim, Hettler može razumjeti oprez investitora. “Točno je da se turska ekonomija zadužila u inozemstvu kratkoročnim zajmovima. Točno je i da strani investitori traže odgovarajuće kamate za rizik u koji su ušli.” Pa ipak, turski šef države Erdogan je u velikoj mjeri odgovoran za ekonomsku situaciju u Turskoj i pad lire.

Središnja banka u Erdoganovim kandžama

Činjenica da Erdoganov autoritarni kurs nije zaustavljen ni u pogledu neovisnog rada Središnje banke bila je posebno pogubna za povjerenje međunarodnih investitora. Erdogan je od turske Središnje banke stalno tražio snižavanje kamatne stope. Predsjednik se nadao da će to pojeftiniti kredite i u konačnici potaknuti ekonomski rast. Budući da je bivši šef centralne banke Murat Cetinkaya drastično povisio glavnu kamatnu stopu u 2018. godini, usprkos Erdoganovim uputama, predsjednik ga je u julu 2019. bez okolišanja otjerao i zamijenio poslušnim Muratom Uysalom.

Kad novac više ništa ne vrijedi

 

(TBT, DW)