Redakcija
BANJALUKA – Da jedan otac vrijedi više nego stotinu učitelja davnih godina kazao je veliki britanski pjesnik Džordž Herbert, a da izreke nisu samo slovo na papiru kroz svoj primjer pokazali su Banjalučanin Miroslav Bundalo i njegov četvorogodišnji sin Felix.
Naime, otac i njegov nasljednik kombijem, koji su malim korekcijama pretvorili u kamper, obišli su prirodne i kulturne znamenitosti Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, a tokom ovog putešestvija Miroslav i Felix zajedničkim snagama su prolazili zanimljivu terensku nastavu, te učili o biologiji, geografiji, istoriji, bontonu, fizičkom vaspitanju…
“Popeli smo se na više od 10 planina, obišli više od 10 jezera i više od 10 vodopada. Putovanje je trajalo oko 45 dana, tri ture po 15 dana, sa malim pauzama između. U tih mjesec i po dana stalo je dosta toga – naučili smo brojati do 100 i napisati njegovo ime, naučili smo skoro sve brendove automobila i saobraćajne znakove, upoznali smo mnogo vrsta ptica”, kazuje ponosno Miroslav u ime dvojca koji je tokom putovanja prešao oko 5.500 km.
Miroslav kaže za “Nezavisne” da se njegov posao svodi na putovanja, ali da je ove godine zbog situacije s virusom korona koji je zadesio cijeli svijet poslovne planove odložio, te da mu je slobodno vrijeme dobro došlo da više vremena provede sa znatiželjnim četvorogodišnjakom.
“Zajedničko vrijeme iskoristili smo na najbolji mogući način – po cijele dane smo bili zajedno. Osjećaj je drugačiji nego kad slobodno vrijeme provodimo kod kuće, njegov ritam je drugačiji – kada se probudi izađemo u grad, malo gleda crtane filmove, igra igrice, kao i sva ostala djeca… A na našem putovanju napunio se nekom posebnom pozitivnom energijom”, objašnjava otac koji je sinu priredio nesvakidašnje upoznavanje prirodnih ljepota tri zemlje.
“Za mlade je putovanje dio edukacije, za stare dio iskustva”, glasi jedna izreka, a Miroslav kaže da je u potpunosti saglasan s njom.
“Inače se bavim planinarenjem i organizovanjem raznih izleta u prirodu, tako da za mene ovo putovanje nije bilo ništa novo, ja sam većinu tih lokacija već ranije posjetio. Bilo je nekoliko mjesta koja su me uvijek mimoilazila i njih sam stavio na spisak, te mi je bilo posebno zadovoljstvo ta mjesta prvi put posjetiti sa Felixom i njega naučiti nečemu novom”, priča Miroslav.
Na naše pitanje da li je bilo teško organizovati ovakvo putovanje i uskladiti svoje i potrebe četvorogodišnjaka, Miroslav kaže da Felix voli avanturu i putovanja, te da u suprotnom ne bi bilo moguće realizovati jedan ovakav “road trip”.
“Mnogi su me pitali kako sam uspio, a reći ću: ako je dijete komplikovano, onda je komplikovano i organizovati jedan ovakav put, ali ako dijete uživa u svemu tome i sarađuje s vama – onda ništa nije komplikovano, naprotiv, lakše je nego kod kuće. Felix mi je svaki dan davao nove ideje i dodatno mi olakšao cijelo putovanje”, priznaje Miroslav.
A četvorogodišnjaku svi pređeni kilometri sa tatom, učenje o rijekama, jezerima, planinama, pticama, ribama, paljenju vatre u prirodi, večere pod vedrim nebom, podaci o kulturno-istorijskim spomenicima nisu teško pali. Naprotiv, on je uživao u avanturama s ocem i kratko je rekao: “Mi smo tim”, a Miroslav dodaje da su sve aktivnosti tokom putovanja bile prilagođene Felixovom tempu.
“Bilo je dana kada smo pješačili i do 15 km, ali to nije bio tempo kojim bih ja prešao tih 15 km, u stvari je to bio Felixov tempo. Usput smo odmarali, razgledali okolinu, razgovarali o, u tom momentu, njemu zanimljivim pojavama, te sam i ja bio iznenađen kad bih na kraju dana na telefonu ili satu vidio koliko smo zapravo taj dan prepješačili”, priča Miroslav.
Potvrđujući svojim kazivanjima citat s početka priče, Miroslav navodi da ovakva putovanja i aktivnosti definitivno pomažu u izgradnji djetetove ličnosti i stasavanju za neko buduće vrijeme.
“Na putovanju ništa nije bilo isforsirano, sve se dešavalo spontano. Na primjer, na vrhove nekih planina smo se penjali, a kod nekih smo stajali pred samim vrhom jer meni ništa ne znači da se popnemo na vrh, nego da vidim osmijeh na Felixovom licu i da iz svake nove situacije nauči nešto novo”, zaključuje Miroslav.
Ljepote BiH
Miroslav Bundalo citirao je Džavaharlala Nehrua: “Živimo u divnom svijetu koji je put ljepote, čari i avantura. Nema kraja avanturi koju možemo imati samo ako je tražimo otvorenih očiju”, a na naše pitanje može li se ovaj citat odnositi na BiH i njene ljepote, odgovara potvrdno.
“Prvih 15 dana našeg putovanja šaljivo sam nazvao ‘Podsjetimo se ljepota naše države jer trenutno nemamo drugog izbora’. To što sam napisao ne znači da ja upoznajem BiH jer ja je već znam, ali naši ljudi su zbog virusa korona jednostavno bili prinuđeni da putuju samo po našoj zemlji. U BiH ćete pronaći nemoguće lijepa mjesta, prirodna, istorijska i kulturna blaga – prosto nismo svjesni sve ljepote koja je tu oko nas”, kaže Miroslav.
Lokacije
Otac i sin na svom putešestviju obišli su Banjaluku, Prokoško jezero, planinu Klekovaču, Martinbrod, Štrbački buk, Japodske otoke, vodopad Blihe, pećinu Dabar, planinu Jahorinu, Sarajevo, vodopad Skakavac, kamene kugle u Zavidovićima, planine Cincar i Vlašić, Livno, Jajce, Balkanu, Plivsko jezero, Krupu na Vrbasu, Vrelo Bune, Mostar, Bunski kanal, Jablanicu, Orlovačko jezero, Zelengoru, Trnovačko jezero, Prijevor. Na karti posjećenih lokacija našli su se i prašuma Perućica, Tjentište, Trebinje, tvrđava Drakuljica, Bilećko jezero, jezero Klinje, te Jagodino jezero, planine Kuk i Trebević, špilja Vjetrenica, Hutovo blato, Buško i Ramsko jezero, jezero Mandek, vodopad Kravica, planina Romanija te pećina Orlovača. Došli su i do Višegrada, Mokre Gore, planine Durmitor, Žabljaka, prirodnog rezervata Uvac, Zlatibora, Skadarskog jezera, Bara, Ulcinja, Ade Bojane, planine Lovćen, Kotora, Plave špilje, kamenog grada Luštica bay, plaže Žanjic, Plavih horizonata, Jaza, Ploče, te Budve, Rafailovića, Nikšića, manastira Ostrog, planine Vranice, Drvara, Vrela Bosne, Lučice, Počitelja, piramida u Visokom i drugih brojnih lokaliteta.
