in

Jevrejka Rašel Malina traži imovinu u Sarajevu

U sarajevskoj ulici Dženetića čikma, u blizini pijace Markale, u starom dijelu grada, gradi se stambeno-poslovni objekat. Nastaje na mjestu gdje je jevrejska porodica Baruhović imala imovinu.

Nasljednica posjeda Rašel Malina tu je živjela s porodicom svoje majke Simhe, 1941. godine, kada su se doselili iz Zagreba, gdje je Rašelin otac bio vojni ljekar i namještenik u ovom gradu.

„Opština Stari Grad Sarajevo je preko Jevrejske opštine Sarajevo obavestila mene i moga brata, koji živi u Beogradu, da sam naslednica poseda i upisana u zemljišne knjige zajedno s mojom prvom rodicom Reli Montiljo i Ernom Koen Izrael, koja je sestra moje mame, moja tetka. Obje su odavno preminule“, kaže Rašel za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Rašel Malina živi u Izraelu, zbog čega se obratila sarajevskom advokatu Nenadu Maglajliću, da „pravno reguliše imovinske odnose“.

„Tražila sam da me zastupa kod opštinskih vlasti i da me kod finalizacije postupka pozove u Sarajevo. Posle dugačke pauze, kad nije bilo nikakvih informacija iz Opštine, saznala sam od gospodina Maglajića da je Opština Stari Gad prisvojila posed i upisala svoje ime kao vlasnika, a zatim ga prodala nekom investitoru da gradi na tom ustvari mom posedu. Radi se o posedu u ulici Dženetića čikma“, kaže Rašel.

Advokat Nenad Maglajlić, u razgovoru za RSE, kaže da je Općina Stari Grad provela postupak rješavanja imovinsko-pravnih odnosa.

Pošto zemljište na kojem je planirana stambeno-poslovna zgrada, kako kaže, dijelom pripada i članovima Jevrejske zajednice, Općina je poslala dopis Jevrejskoj opštini Sarajevo s upitom jesu li joj poznate osobe: Abraham Šalom, Erna Kohen Izrael, Rahela Montiljo i Rašel Malina, koji su upisani s pravom korištenja na zemljištu.

Iz privatne arhive brata Rašel Maline: Rašel s majkom Simhom na dan vjenčanja u Izraelu, 1963. godine.

„Jevrejska opština odgovorila je potvrdno, navodeći da je Rašel Malina živa, a da su Abraham Šalom, Erna Kohen Izrael, Rahela Montiljo umrli i da imaju nasljednike“, kaže Maglajlić.

Promijenjeni zemljišno-knjižni izvaci

Služba za imovinsko pravne, geodetske poslove, katastar i stambene poslove Općine Stari Grad, u toku postupka, kaže advokat, dopisom ga je 29. novembra 2018. godine obavijestila da je okončan projekat „harmonizacije nekretnina“, odnosno sistematskog ažuriranja katastra.

Time je, dodaje, kao vlasnik upisana Općina Stari Grad na predmetnim nekretninama na kojima su četvero navedenih Jevreja imali pravo korištenja.

„Nakon nekog vremena ja sam upitao šta se dešava s tim, kaže nije to više jevrejsko, nego opštinsko. Kako je to prešlo u ruke opštine… upravo tom harmonizacijom. Sad si vlasnik, sad više nisi, otprilike tako.

Kasnije sam počeo nekim žalbama na sudsko rješenje, pa je onda Općina izdala građevinsku dozvolu, pa sam i na to uložio žalbu, pa se to nije rješavalo šest mjeseci. Pitao sam inspekciju što se to ne rješava, u tom sam dobio odluku da je žalba neblagovremena i nedopuštena“, priča Maglajlić, dodavši da u posljednje vrijeme Općina pokazuje „volju da obešteti porodice“.

Iz Općine Stari Grad, tvrde, kako je sve urađeno prema zakonu, te da je Općinski Sud u Sarajevu donio konačnu odluku.

„Dovodi se u zabludu da je Općina ta koja upisuje ili briše, ali to nije tačno. Na nivou Federacije BiH provodi se projekat registracije nekretnina između BiH i Međunarodne asocijacije za razvoj. Nosilac cijelog projekta jeste Federalna uprava za geodetske poslove koja je potpisala pojedinačne ugovore s općinama na osnovu čega se pristupa procesu harmonizacije. Na tenderu je izabrana firma Geodet koja je u pripremila diobene planove i prijavne listove.

U prijavnim listovima su ostali svi upisi, uključujući i upisi jevrejskih porodica. Mi smo sve te listove uputili Općinskom sudu u Sarajevu koji provodi postupak utvrđivanja vlasništva. Dalje vam ne mogu govoriti, jer je to nešto što je proveo Sud. Sud je nakon provedenog postupka utvrđivanja vlasništva na svim nekretninama utvrdio da je pravo vlasništva Općine Stari Grad i ona je upisana kao vlasnik jedna kroz jedan“, kazala je za RSE Adela Plakalo, pomoćnica načelnika za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar i stambene poslove.

Na pitanje RSE je li Općini bilo „čudno i neobično da Sud donese takvu odluku, iako su u ranijim zemljišno-knjižnim izvacima, koje je i sama Općina dostavila Sudu, bili navedeni vlasnici i zašto nisu provjerili takvu odluku“, iz Općine odgovaraju da „odluke Suda ne dovode kao takve u pitanje“.

„Mi nismo ti koji primjećuju nepravilnosti Suda, mi smo dužni da provodimo odluke Suda“, naglašava Plakalo.

Informacije o porojektu gradnje.

Stambeno-poslovni objekt se gradi, uprkos žalbi vlasnice

Općina Stari Grad je s privatnim investitorom Amko comerc na zemljištu u centru grada započela gradnju stambeno-poslovnog objekta. Iz Općine naglašavaju da je riječ o zajedničkom projektu.

„Nismo ništa ni prodali, ni ustupili. Mi smo vlasnici zemlje. Trenutno se gradi objekat, i dozvola je data na oba investitora iz razlog što i investitor ima svoje parcele, privatne. Bit će u vlasništvu investitora, u različitim omjerima“, kaže Plakalo.

O tome hoće li Rašel Malina dobiti odštetu za svoju imovinu, iz ove službe ne znaju, jer „nije u nadležnosti općine“.

Imovina Rašel Maline, koju je njezina porodica imala u Sarajevu, je velikim dijelom izgubljena u procesima nacionalizacije ili oduzimanja nakon Drugog svjetskog rata.

Mjesto u Sarajevu gdje je Rašelina porodica nekad živjela danas je gradilište.

Mjesto u Sarajevu gdje je Rašelina porodica nekad živjela danas je gradilište.

Procjene o iznosu restitucije u BiH

U Bosni i Hercegovini još nije usvojen Zakon o restituciji kojim bi privatna i imovina vjerskih zajednica bila vraćena.

Prema različitim procjenama u Bosni i Hercegovini između 55 i 80 milijardi maraka (25-40 milijardi eura) je vrijednost imovine koja čeka na restituciju. U to se ubraja imovina vjerskih zajednica i crkava, ali i imovina građana. Vraćen je tek mali dio imovine vjerskih zajednica.

Još 2004. godine Vijeće ministara BiH donijelo je odluku da formira Komisiju za restituciji koja bi radila na izradi zakona. Komisija je bila aktivna jednu godinu.

Četiri godine od osnivanja ove komisije, Ministarstvo pravde BiH predstavilo je nacrt zakona o restituciji. Ovaj nacrt nije prošao proceduru u Domu naroda i nije upućen u parlamentarnu proceduru. Nacrtom je bilo predviđeno rješavanje pitanja vraćanja imovine kako vjerskim zajednicama tako i privatnim licima.

Na pitanje RSE u kojoj je fazi donošenje zakona iz Ministarstva pravde odgovaraju da je ova institucija „3. decembra 2009. godine od vlada entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine zatražila mišljenje o Nacrtu zakona, ali da nije bilo pozitivnog odgovora svih strana“.

„Mišljenja entitetskih vlada bila su suprotstavljena, te je u jednom od njih istaknuto da takve zakone trebaju donijeti entiteti, odnosno da nije opravdano donošenje takvog zakona na razini BiH. Imajući u vidu ovakav stav, Zakon o denacionalizaciji nije bilo moguće uputiti u proceduru usvajanja.

Uočavajući potrebu ponovnog angažiranja na donošenju Zakona kojim bi se utvrdio način i postupak denacionalizacije, odnosno vraćanje nacionalizirane imovine ranijem vlasniku ili naknada za istu, Ministarstvo pravde je 15. maja 2014. godine ponovno zatražilo od vlada entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine suglasnost za poduzimanje aktivnosti i rješavanje ovog pitanja uz dostavu radne verzije Nacrta zakona o denacionalizaciji (koja je ranije pripremljena).

Međutim, ni ovog puta nije bilo pozitivnog odgovora svih strana. Pokretanje bilo kakve procedure bez suglasnosti obaju entiteta i Brčko distrikta BiH je bespredmetno pa i da se radi o najboljim zakonskim rješenjima“, odgovorili su iz Ministarstva pravde za RSE.

Restitucija i izbori

Zakonom o restituciji bile bi obuhvaćene i druge vjerske zajednice u BiH čija je imovina oduzeta.

Predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu Boris Kožemjakin kaže da jednostavno nema političke volje da se ovo pitanje riješi.

„To su bila predizborna obećanja još od prvih demokratskih izbora, ali nije se maklo s mrtve tačke do danas. Na taj način i Jevrejska zajednica, kao i sve druge zajednice, ostaju bez svoje imovine. Bojim se da tog zakona nema ni na vidiku“, kaže Kožemjakin.

On objašnjava da crkvama i zajednicama na nivou Međureligijskog vijeća „ne pada na pamet da traže objekte u kojima su danas bolnice ili škole, ali da se vrate oni koji mogu da se vrate“.

„Naprimjer Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo smješteno je u zgradi koja je pripadala jevrejskom kulturnom i prosvjetnom društvu La Benevolencija, a MUP bi mogao sebi izgraditi drugu zgradu.

Postoji oblik koji se zove i naturalna kompenzacija, pa da se za određeni objekt da drugi objekt na zamjenu. Postoji i financijska kompenzacija. Država ne može odjednom da riješi, iako bi moglo u ratama, postepeno“, kaže predsjednik Jevrejske opštine.

Zgrada Ministarstva unutrašnjih poslova KS-a u vlastništvu Jevrejskoh kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva La Benevolencija.

Zgrada Ministarstva unutrašnjih poslova KS-a u vlastništvu Jevrejskoh kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva La Benevolencija.

State Department i Europski parlament upozoravali

Istovremeno, advokat Nenad Maglajlić smatra da se u brojnim procesima, kada je riječ o nacionaliziranoj imovini, radi o kršenju Terezinske deklaracije koju je BiH potpisala 30. septembra 2009. godine u Češkoj. Riječ je o deklaraciji kojom se i BiH obavezala da će imovina Jevreja koji su stradali u holokaustu biti vraćena jevrejskim zajednicama ili nasljednicima ako ih ima.

„Ovakve odluke predstavljaju kršenje Terezinske odluke i ukazuje da nema kraja otimanju jevrejske imovine“, podcrtava advokat.

Na problem nepostojanja zakona u godišnjem izvještaju o religijskim slobodama za 2019. godinu upozorio je i State Department.

U izvještaju se navodi da čelnici četiri tradicionalne vjerske zajednice u BiH nastavljaju upozoravati „kako stalni nedostatak države u bilo kojoj instituciji koja je odgovorna za prava vjerskih zajednica ometa napore vjerskih zajednica da riješe pitanje restitucije imovine oduzete i nacionalizirane pod komunističkom vlašću iz 1946. do 1965.“

BiH se navodi kao jedina zemlja u regiji, osim Albanije, koja i dalje nije riješila ovo pitanje, čime su vjerske zajednice dodatno opterećene.

Druge zemlje su uspješno riješile ovo pitanje, a i Europski parlament je 2018. godine pozvao BiH da to učini.

Europski parlament “poziva BiH da osigura pravo vlasništva; ukazuje na nedostatak sveobuhvatnog zakonodavnog okvira za rješavanje zahtjeva za povrat imovine i potiče vlasti da otvore dijalog sa zainteresiranim stranama o pitanjima koja se odnose na povrat ili oduzimanje oduzete imovine“, stoji u odluci.

Institucije BiH još uvijek nemaju ni tačne popise imovine koja je nacionalizirana, a pitanje jevrejske imovine, kako privatnih lica tako i vjerske zajednice, dodatno je komplicirano činjenicom da je u BiH ostao tek mali broj ljudi, od 12.000 Jevreja, koliko ih je živjelo prije Drugog svjetskog rata. Njihova imovina uglavnom je na lokalitetu starog grada i centra Sarajeva, gdje su danas i nekretnine i zemljišta najskuplji.

Prema informacijama Jevrejske opštine, u Sarajevu živi oko 600 Jevreja, a u cijeloj BiH još oko 400.

Rašel Malina kaže da bi rado došla u Sarajevo, posebno ako bi to pomoglo da se riješi problem njezina nasljedstva.

Kad razmišlja o Sarajevu i dolasku kaže voljela bi vidjeti Čaršiju (Baščaršiju), posjetiti groblje.

„Radoznalost… Nostalgija…“, kazala je Rašel.

Rašel je s majkom i bratom iz Sarajeva otišla u Mostar kod rodbine, a potom u Albaniju i Srbiju. Sarajevu se, kaže, kao djevojčica vraćala brojnoj rodbini i prijateljima, a kasnije ju je život odveo u Izrael, gdje i danas živi.

Report

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Omco – Smijesno vs Nesmijesno (5)

Poziv u vrijednosti od milijardu eura za istraživačke i inovacijske projekte