Poznata po svom obliku, lijepoj žutoj boji i opojnom i svježem mirisu, dunja je često nazivana i kraljicom jeseni. O njoj su pisane pjesme i knjige, ukrašavala je stare kredence, oduvijek je bila simbol ljubavi, skladnosti, sreće, pameti, ljepote, plodnosti, ali i neprolaznosti i vječnosti.
Stari Grci i Rimljani su je koristili u razne svrhe, a koristi se i danas kao lijek, u industriji, za kozmetiku ili za izradu emulzija. Naziv za marmeladu potiče od portugalske riječi za dunju – marmeleiro, jer se marmelada u početku pravila isključivo od dunje.
Svaka jesen je obilježena ukusnim kompotom od dunje ili toplim čajem. Sadrži veoma mnogo vitamina C, zatim kalijum, natrijum, cink, željezo, bakar, mangan, pektin i druge organske i anorganske kiseline. Sjeme dunje sadrži različite sluzi, ulja kao i otrovni cijanid glikozid.
Uzimajući u obzir njena ljekovita, ukusna i mirisna svojstva, mogućnosti pravljenja raznih poslastica i alternativnih lijekova, te mnoge legende i pjesme o njoj, može se reći da je dunja pravo jesenje blago i osvježenje, čije prisustvo u prirodi u ovo doba treba maksimalno da iskoristimo.
Istorija
Dunja potiče sa šireg područja drevne Persija od Kaspijskog jezera do Crnog mora. Uzgoj dunja započeo je još u Mezopotamiji, na području današnjeg Iraka, a stari Grci su je uzgajali i širili na helenskim područjima kao “zlatnu jabuku” u periodu između 200. i 100. godine prije Hrista. Tako su dunju zapravo započeli uzgajati prije jabuke. Neki istoričari vjeruju da se jabuka koja se u Bibliji spominje u “Pjesmi Solomonovoj” zapravo odnosi na dunju.
Dunja je svoj put širenja po svijetu započela iz Bagdada, koji je postao prijestonica Arapskog carstva, koje je bilo na razmeđi istoka i zapada, kao tačka ulaska i razmjene dobara, kultura i začina. S evropskim doseljenicima dunja je stigla i u Novi svijet, gdje se brzo proširila, iako je jabuka, naravno, ubrzo potom preuzela primat zahvaljujući prednosti slatkog okusa.
Afrodita, boginja ljubavi kod starih Grka, bila je poznata po tome što je jabuke smatrala svetim voćem. Danas istoričari smatraju da je Afroditin izbor zapravo bila dunja i da je legendarna zlatna jabuka Hesperida koju je Paris dao Afroditi zapravo bila dunja.
Nabavka i čuvanje
Dunje uglavnom nisu dostupne u prodavnicama, češće ćete ih naći na tržnicama. Oblikom poput jabuke ili kruške, odaberite dunje koje nisu premekane i imaju jednoličnu zlatnožutu boju. Tokom godine dostupne su od oktobra do decembra.
Dunje čuvajte u zatvorenoj vrećici do dva mjeseca ili ih stavite u zdjelu za voće i čuvajte na sobnoj temperaturi, a u tom će slučaju prostor poprimiti njen raskošan miris.
Dunje prilično kasno dozrijevaju i treba ih brati kada plod počne mijenjati boju iz jarkozelene u blijedožutu. Ukoliko dunju planirate iskoristiti za pravljenje džema, bolje je ubrati je dok nije potpuno zadobila žutu boju, jer će na taj način sadržavati veću količinu poželjnog pektina. Za razliku od drugih voćki iz iste porodice, dunja ne omekšava zrenjem ploda. Mekoća ploda je za dunju ponajprije znak pokvarenosti ili crvljivosti iznutra. Kora, koja je inače vrlo tvrda, pokrivena je mekom, paperjastom patinom koja se lako skida.
Ljekovitost
Kada je dunja u pitanju, ljekoviti su njeni plodovi, listovi i sjeme, a pomažu kod liječenja:
* anemije
* bolesti grla i nosa
* bronhitisa
* grčeva u želucu
* gripa i prehlade
* dijareje
* ekcema
* jačanja imuniteta
* nesanice
* opekotina
* problema sa želucem i organima za varenje