Ne dao Bog nikome iskustvo gubitka djeteta

Dragan Marinković Maca nedavno je otvorio restoran u Beogradu, a on je nakon duge pauze nastavio sa predstavama. Odigrao je „Kakva ti je žena takav ti je život“ u Hrvatskoj

Moraš biti „in“

Kako ste došli na ideju da otvorite restoran?

-Uvijek su me privlačila mjesta na koja mogu da odem da bih se opustio i uživao, uz lijepu hranu i neko dobro vino, pa je to bila ideja vodilja i za otvaranje ovog restorana. S druge strane, zbog korone sam imao više slobodnog vremena pa je ovo bio i logičan slijed događaja.

Imali ste mini turneju po Hrvatskoj sa monodramom „Kakva ti je žena takv ti je život“. Kako je bilo?

-Publika je željna smijeha u ovim suludim vremenima, tako da je bio pun pogodak. Ako je neko bar dva sata bio nasmijan ispunio sam misiju.

Kakav ste otac, jer mnogi kažu da odgajate djecu na neouobičajen način?

-I Fjodoru Simeonu i Lavu prije svega sam prijatelj, ali hijerarhija mora da se poštuje. Obojica odrastaju sasvim normalno, bez obzira na to što im se otac bavi javnim poslom. Kao roditelj moraš biti “in”. Meni majka i danas kaže: “Sine, pazi da ti ko šta ne ubaci u piće”. Ona je gradsko djete, odrasla je uz “Indekse”, Davorina Popovića, Dragana Stojnića, Čobija. Fakultetski je obrazovana i izuzetno mudra žena. Tako i ja sa njima, gledam da sam u trendu.

Jeste li išli na roditeljske sastanke?

-Naravno, ali me mole da ne dolazim, jer sam uglavnom, na sebi svojstven način, bolan za sve njih. Ako djete ima lošu ocjenu, to nije moj problem. Moji sinovi su divni, vaspitani, ali nešto moraju da rade i nastavnici i profesori. Lav je u srednjoj školi, odabrao je grafički dizajn. Vidim ga u nekoj scenografiji, na majku, koja je stilista i mejkap-artist. Koketira s glumom, talentovan je, ali nema potrebe još da se opredjeljuje, rano je. Ja sam sebe u njegovim godinama vidio kao doktora.

Dakle, imate krajnje otvoren odnos, bez obzira na njihove godine. Jeste li dobili dozvolu za brak kada ste se vjenčali sa Jovanom?

-Nego šta. I za djecu i za brak. Jovana je predivna osoba i zato želim da imam djecu s njom, želim i da se ona ostvari kao majka. Mislim da je roditeljstvo, pored slobode, najveće bogatstvo.

Da li je bilo teško objasniti djeci razvod?

-Obojica su imali po godinu dana kada sam se razveo od Amre i Tijane. Vremenom sam im objasnio kroz razgovore. Nas trojica često putujemo i mnogo pričamo. Oni sve razumIju. Od prvog trenutka maksimalno sam im posvećen, mijenjao sam im pelene, sad im peglam stvari i smatram da to tako treba da bude. Muškarac sve mora da zna, tako ih i odgajam.

Kako vam se danas čine odluke o razvodu?

-Da se ne lažemo, prve godine kada se dijete rodi, žene su fokusirane na njega. Velika greška. Zato smo tu gdje jesmo, čitavo društvo. Postali smo samoživi, razmaženi, sebični, i poslije se čudimo što ne možemo da živimo zajedno. Umjesto da se bavimo partnerom, svi smo individue za sebe. Čitamo “sedam načina da ga/je osvojite”, “10 načina kako ostati u vezi” i ostala “uputstva za upotrebu”, što je totalno bezveze.

Prije godinu dana doživjeli ste jedno od najbolnijih životnih iskustava kada ste izgubili trojke. Jeste li izašli jači iz te priče?

-Izašao sam u javnost sa tim iz samo jednog razloga, zato što je to pošast. Kada nam se to desilo, saznao sam da sijaset ljudi oko mene prolazi kroz isto. Ako je već tako, ako pričamo o bijeloj kugi, hajde da uradimo nešto, jer problem očigledno postoji. Šta je uzrok ne znam, živimo u turbulentnim vremenima, ali je strašno. Znam kako utiče na čovjeka, kako je uticalo na mene, a pogotovo na Jovanu. Ne dao Bog nikome tu vrstu iskustva. Nama muškarcima je teško, ali ne možemo ni da zamislimo kako je ženi koja kroz to prolazi. Pogotovo onima koje više puta to dožive, a ima ih mnogo. Zato i ovim putem apelujem na ljude koji treba time da se bave, da ne bude samo mrtvo slovo na papiru ili uzalud izgovorena riječ.

Nema teških riječi

Važite za izrazito temperamentnog čovjeka. Kako se Jovana sa tim nosi?

-Savršenstvo ne postoji i definitivno nisam takav, ali kada nekoga stvarno poznaješ i imaš povjerenja, to je ono pravo. Ja sam i otac i čovjek “na službenom putu”, takav mi je posao, što nije nimalo jednostavno, ali ako pristaneš na neke stvari, pristao si. Otvoreno kažem da ne bih mogao da gledam nekoga poput mene da sam na drugoj strani. I to je vrlo fer. Sve drugo bio bi lažan odnos. Ono što radim na sceni to je Maca. Ako shvatiš da sa tim ne možeš da se nosiš, dođeš i kažeš: “Izvini, ja ovo ne mogu”, i molim lijepo. Nema sukoba, nema teških riječi i odnos ne može da pređe u bolest ili mržnju. Pokupiš se najnormalnije i kažeš “pa, pa”. Poštenije je i prema sebi i prema partneru.

Vjerujete li u sudbinu ili smatrate da smo sami njeni kreatori?

-Postoji, siguran sam, ono osnovno, ali i dio koji sami sebi napravimo. Šekspir je kroz Hamleta rekao jednu divnu stvar: “Biti spreman, to je sve”. Takav je i moj životni moto. Pored onog “možeš me voljeti, možeš me mrziti, ali me ne možeš ignorisati”. I mržnja i ljubav su emocije. Čak i kada me neko prezire, meni je okej. Naravno, ne želim da izazivam takvu vrstu osjećanja ni u kome, ali najgore je kad je čovjek ravodušan prema vama.

Gledaju li vas sinovi u pozorištu?

-Gledaju. Lav je bio na sarajevskoj premijeri predstave “Kakva ti je žena, takav ti je život”, a Fjodor Simeon na novosadskoj.

Nisam bio „guzonjin sin“

Rano ste se osamostalili i postali nezavisni finansijski. Da li je to dobro?

-Prvi posao dobio sam sa trinaest i po godina. Radio sam u pekari, a poslije u fabrici čokolade “Zora”. Vaspitavan sam tako da se što prije osamostalim, a na isti način odgajam i svoju djecu. Smatram da je to vrlo bitno, pogotovo za muškarca. Na Zapadu je tako i vrlo je afirmativno, jer sa 18 godina ne možeš da ostaneš sa roditeljima. Sve i da ti dozvole, jer ti čine medvjeđu uslugu. Dijete treba što prije da zaradi svoj novac kako bi umjelo da ga cijeni, a ne da mu ja priuštim sve što mu padne na pamet i da time kupujem njegovu ljubav. Išao sam u srednju medicinsku i želio da specijaliziram ortopediju. To mi je bilo “sveto slovo”, ali nisam uspio jer nisam bio “guzonjin sin”. Bio sam odličan učenik, krenuo sam na fiziku na “Prirodnomatematičkom fakultetu”, pa u Dubrovniku završio Višu turističku, pa Višu medicinsku i na kraju glumačku akademiju.