Redakcija
Kriza koja je započela novom pandemijom koronavirusa dodatno je pogoršala odnose između država članica EU i Kine u kratkom roku. Iako trgovina i druge ekonomske aktivnosti još uvijek igraju glavnu ulogu u međunarodnim odnosima, malo evropskih zemalja još uvijek skriva svoju sumnju u namjere pekinške administracije.
Sve su češći pozivi za smanjenje ovisnosti EU-a o Kini u nabavi najosnovnijih sirovina i proizvoda. Tokom same pandemije tražila se manja ovisnost i u zdravstvenom i farmaceutskom sektoru, gdje azijske zemlje većinu evropskih tvrtki opskrbljuju sirovinama za lijekove. U stvari, neki se lijekovi ne mogu formulirati u dovoljnim količinama bez sastojaka iz Indije i Kine.
Međutim, zaoštreni odnosi između SAD-a i Kine na geopolitičkom području i dalje predstavljaju dodatnu zabrinutost. Pandemija snažno potiče razgovore o ulozi Kine u svijetu i njezinom uticaju na Evropu. Dakle, velika većina država unutar EU-a sada Kinu smatra pragmatičnim ekonomskim partnerom, a istodobno je doživljavaju i kao konkurentsku zemlju.
Promjena stava prema Kini ne mijenja se između zemalja EU-a na isti način i istim tempom. Također, ne postoji jasna geografska veza između evropskih zemalja u odnosu na Kinu, ali postoji zajednički konsenzus da EU trenutno nije spremna za nadmetanje s Kinom, rekao je ECFR. Kao glavni izazov vide autoritarni model vlasti i snažnu ekonomiju, podržane državnim novcem na međunarodnoj razini.
Sada postoji samo iznimno zemlja u EU koja ne podržava ograničenja kineskih ulaganja u evropski strateški važne sektore. To bi dodatno ojačalo ovisnost o Kini.
Međutim, to pitanje dobiva zajedničkog protivnika za EU, a istvremeno postoji sve veći konsenzus među raznim evropskim političkim strankama o Kini. Međutim, jedinstvo je trenutno vrlo poželjno i obećavajuće, jer omogućuje izradu dugoročnih planova na temu smanjenja ovisnosti o Aziji. Iako se odnosi s Kinom razlikuju od države do države, ovaj je put zajednički plan zapravo izvediv.
