Redakcija
Jednostavno kazano, možete voljeti nekoga cijelim srcem svojim i taj neko vam može uzvratiti emociju na potpuno isti način, ali to nije garancija da ćete biti sretni jedno uz drugo. To je zbog toga što ljubav nije dovoljna za uspjeh jedne romanse. Ona će, prije ili kasnije, početi da blijedi, kopni, nestaje, a onda su neke druge stvari mnogo bitnije za zdrav odnos između dvoje ljudi. Tužno je priznati, ali tu činjenicu nekako prečesto smaknemo s uma.
Sreća u nesreći je ta što nam je toliko veliki broj nesretno okončanih romansi iznjedrio nesaglediv niz neprolaznih kafanskih hitova, koji se bave upravo tom tematikom. Jedan od tih hitova je i pjesma “Dijana ljubavi” koju izvodi Ferid Avdić. Pjesma je nastala iz pera Safeta Garčevića, a komponovao je Ibro Mangafić. Objavljena je 1984. godine na albumu “Sviđaš mi se”.
Priča iz ove numere veoma je jednostavna. Lirski subjekt je muškarac kojeg je ostavila žena koju voli. On za njom pati, doziva je kroz pjesmu i pita se zbog čega je ostavljen.
Refren pjesme potvrđuje priču o tome da je za uspješnu i sretnu vezu potrebno mnogo više od ljubavi. Nikad te niko voljeti neće, k’o što te volim ja – kazuju stihovi i dočaravaju posesivni karakter lirskog subjekta. Koliko će je neko drugi voljeti on ne može znati. Kao što nikada neće znati da joj je trebao pružiti mnogo više od ljubavi. Ta zabluda o sudbinskoj povezanosti, dušama koju su stvorene jedna za drugu, u realnom svijetu nemaju težinu, pa ne čudi što je njihova veza završila kako se završila.
Treba biti iskren, prema sebi ponajviše, te pogledati istini u oči i stvari nazvati pravim imenom. U ovom slučaju nije riječ o ljubavnom odnosu, već o patološkoj potrebi da nem neko bude blizak. Da smo te činjenice, ipak, svjesni na nekom dubokom, podsvjesnom nivou, svjedoči jedan komentar ispod ove pjesme na društvenim mrežama. U njemu neki zaljubljenik u ovu pjesmu između ostalog piše da nema svadbe bez ove pjesme. I nema je!
Samo mi možemo mladencima željeti svu sreću i da im ljubav bude vječna uz pjsmu koja pjeva o patološkoj ljubavi iz koje je jedan od aktera romanse pobjegao glavom bez obzira. Šta bismo tek radili da smo svjesni svoje morbidnosti…
Piše: Ozren Tošić
