Tokom karijere bio je brz, kreativan, veliki radnik sa sjajnim osjećajem za gol… Mnogo je volio modu pa su ga zvali japanski Dejvid Bekam. Kada se povukao, dugo je tražio poziv kojem će se posvetiti i odlučio se da proizvodi sake. Legendarni Hidetoši Nakata je u ekskluzivnom razgovoru za “Nezavisne” pričao i o tome kako je Kapetan Cubasa najveći “krivac” što je odlučio da postane fudbaler.
Malo je onih zaljubljenika u fudbal koji se ne sjećaju Nakate. Bio je veliki fudbalski majstor, najpoznatiji po sjajnim dodavanjima koja su nerijetko saigrače stavljala u prilike iz kojih je teže promašiti nego pogoditi. Naravno, nerijetko je i sam znao da zatrese mreže protivnika, a bio je poznat i po veoma jakom šutu van šesnaesterca.
I dan-danas je jedan od najpoznatijih fudbalera koji su iz Azije došli na evropsko tlo, a najbolje godine karijere je dao Italiji, gdje je nosio dresove Peruđe, Rome, Bolonje, Parme i Fiorentine. Bio je poznat i po tome što je volio skupu odjeću jer je mnogo volio modu, a njegova popularnost rasla je iz godine u godinu i vrlo brzo je prerasla ne samo Japan, nego i cijelu Aziju.
Na svjetsku scenu je došao 1998. na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a poznata je i priča da je kosu ofarbao u narandžasto da bi ga evropski skauti mnogo lakše primijetili. Ljeta te godine je počela njegova evropska priča, koja se i završila osam godina kasnije, na iznenađenje mnogih, jer je sa 29 godina rekao zbogom aktivnom igranju.
Godinama nakon toga tražio je sebe. Putovao je svijetom, zatim Japanom (kako bi što bolje upoznao kulturu svoje zemlje), na kraju se, između ostalog, našao u proizvodnji sakea, alkoholnog pića koje se pravi od riže.
“Putovao sam svijetom i Japanom kako bih vidio za šta sam zainteresovan i šta bih mogao da radim. Kao rezultat toga, odlučio sam profesionalno da se bavim japanskom kulturom. Uvijek sam volio kulturu svoje zemlje i želio sam da naučim što više o njoj kako bih mogao da je predstavim ostatku svijeta. Cijeli život sam igrao fudbal. Nisam znao kakav je svijet van fudbala. Želio sam da znam šta se sada dešava u svijetu i šta bih mogao da uradim za svijet”, počeo je Nakata priču za “Nezavisne”.
NN: Između ostalog, pronašli ste se u proizvodnji sakea?
NAKATA: Počeo sam da pravim sake kako bih napravio najbolji sake koji se može naći van Japana. Mnogi su teško mogli da podnesu ako ne uspiju u tom poslu, ali ja sam sebi mogao da dozvolim taj rizik. Želio sam i morao da napravim sake koji će da zadovolji naše inostrane distributere. Zbog toga sake još ne mogu da prodajem na domaćem tržištu i trenutno pravimo tek oko 1.000 boca godišnje.
NN: Iako se ovim poslom bavite već godinama, ipak i dalje ste mnogo poznatiji iz svijeta fudbala. Strip Kapetan Cubasa je glavni razlog što ste počeli da igrate fudbal? Da li ste imali neke posebne snove?
NAKATA: Bejzbol je bio mnogo popularniji sport tih godina u Japanu, ali ja sam počeo da treniram fudbal nakon što sam čitao Kapetana Cubasu. U to vrijeme nisam imao neke posebne snove, bio sam samo zaokupljen tim da što bolje imitiram poteze svojih junaka iz stripa. Kada sam počeo da igram fudbal, imao sam osam godina i nisam razmišljao toliko daleko. Nisam razmišljao o tome da li bih mogao da postanem profesionalac jednog dana. Igrao sam fudbal zato što ga volim. Htio sam da napredujem iz dana u dan. Na kraju sam postao profesionalac, igrao sam za svoju zemlju na tri Svjetska prvenstva…
NN: Skoro cijelu karijeru ste proveli u Italiji, gdje ste i bili prvak s Romom. Za Italiju Vas sigurno vežu mnoge lijepe uspomene?
NAKATA: Svaki trenutak koji sam proveo u Italiji je zlata vrijedan za mene. Bilo je dobrih i loših trenutaka. Igrao sam, sjedio sam na klupi, osvojio sam titulu prvaka, borio sam se za opstanak. Sve to što sam doživio svih tih godina je pravo bogatstvo za mene.
NN: Svjedoci smo svega što se već mjesecima dešava u svijetu. Virus korona je napravio veliki haos. Ovo sve i Vama teško pada? Mislite li da će svijet uskoro da se vrati u normalu?
NAKATA: Da, ovo jeste dosta teška situacija i za mene lično jer ja volim mnogo da putujem. Ali, svi moramo da budemo svjesni da ne možemo da kontrolišemo prirodu. Zemljotresi, tajfuni, prirodne nepogode, virusi, te ostale stvari koje se dešavaju u prirodi. Jedan od načina da iz svega izađemo jači je da imamo jak um i zdravo tijelo koje može da se izbori sa svim problemima na koje ćemo naići. Mislim da neće sve baš tako brzo da se vrati u normalu. Moramo svi dobro da razmislimo o novom načinu života.