Svako novo radno mjesto zlata vrijedno

Odavno se u Doboju nije govorilo o zapošljavanju radnika i novim preduzećima. Nekadašnja Usorska, danas Ulica Nikole Tesle, bila je simbol radničke klase i proizvodnih pogona, ali je tranzicija učinila svoje i ugasila gotovo sve firme u kojima su do početka devedesetih godina prošlog vijeka Dobojlije zarađivale platu.

Na prste jedne ruke se danas mogu nabrojati preduzetnici koji u svojim firmama imaju trocifren broj radnika, a da ti radnici istovremeno ne strahuju od gubitka posla jer je pandemija virusa korona mnogima zagorčala život.

Svoj projekat otvaranja pogona za toplo pocinčavanje “Dobojinex” je započeo daleko prije nego što je virus stigao na ove prostore, ali problemi koje je uzrokovao i u daleko ozbiljnijim ekonomijama nisu spriječili pet privrednika iz RS i FBiH da taj posao privedu kraju i da prvih dana jeseni zvanično počnu s radom.

Vratiti se na staze stare slave koju je prije nekoliko decenija pronosila “Energoinvestova” cinkaonica sigurno nije lako, ali vjerujem da će svaki od pet ulagača dobro iskoristiti svoje veze i poznanstva koja imaju baveći se drugim djelatnostima kako bi za svoje usluge našli kupce. Naravno, pored lokalne, ovaj značajni projekat će sigurno podržati i entitetske i državna vlast, jer svako novo radno mjesto je danas zlata vrijedno, pogotovo sada.

Kad neko kaže da će zaposliti više od stotinu radnika, to za Doboj djeluje nevjerovatno jer su stotine mojih sugrađana prethodnih godina napustile ovaj grad u potrazi za pristojnim radnim mjestom i stabilnom platom.

Mnogi od njih i sa fakultetskim diplomama danas rade u fabrikama namještaja ili tvornicama tjestenine i ne smeta im da radni dan provedu na nogama, znajući da će za to biti adekvatno nagrađeni.

Oni koji su ostali, a ne bježe od fizičkog rada sada imaju priliku da provjere kako su nekad njihovi očevi odrađivali osmice za radnom mašinom, a nisu se žalili i kukali da im je teško, i od plate izdržavali porodicu.

S obzirom na to da su zbog virusa mnogi domaći radnici koji nisu imali regulisan radni status bili primorani da sa svojih poslova u zemljama EU požure kući, vlasnicima “Dobojinexa” to donekle olakšava potragu za radnom snagom, a nadam se da plata neće biti kamen o koji će se spoticati dok budu o njoj pregovarali.