Hiljade knjiga o samousavršavanju objavljuje se svake godine, samo sa jednom svrhom – da nam otkriju recept za sreću, koja se mora postići.
One nam detaljno objašnjavaju kako izgubiti težinu, prevazići depresiju, dobiti novac, naći pravu osobu – i kao rezultat toga postati sretan. Ali ove godine neočekivano je izašla knjiga, čiji se autor ističe iz gomile entuzijasta opsjednutih srećom. Randi J. Paterson, klinički psiholog, psihoterapeut, specijalizovan za liječenje anksioznih poremećaja i depresije, i honorarni direktor klinike u Vancuveru, nudi javnosti najprodavaniju knjigu „Kako biti nesretan – 40 strategija koje već koristite“.
U knjizi Paterson nudi alternativnu perspektivu na globalni kult sreće: zaboravite opsesivne standarde i usredsredite se na loše. Prema autoru, vjekovni pritisak na kulturne (treba zaraditi više!), fiziološke (opustite se!) i svjesne (i budite srećni!) nas usmjerava u potragu za neuhvatljivim idealom, a vječna žeđ za zadovoljstvom dovodi do nagomilavanja razočaranja i krivice. Ali ako svjesno izaberemo suprotan smjer ili, kako Paterson kaže, „optimiziramo patnju“ posmatrajući prirodu naših loših navika, možemo otkriti nove i korisne forme ponašanja.
Razmotrite prednosti Patersonovih strategija, koristeći osnovne stavove iz knjige kao primjer.
NIJE BILO TAKO LEPO
Put prema gore ili silazak prema dole je pravac istog mentalnog prostora. Jednostavno rečeno, ako možete da procjenite ono što pogoršava život (na primjer, ako ignorišete svoje loše navike), onda možete zanemariti dobre stvari koje nisu postignute da biste se osjećali bolje. Pored toga, konstruktivni potencijal leži u prepoznavanju da niste nesretni koliko biste mogli biti – i ovo je prilično moćna realizacija. To jest, čak i ako imate lošu sreću, razumijete da bi situacija bila mnogo gora da ste izgubili sve što ste imali. Pa zašto sada ne počnete izlaziti iz apatije, podstičući sebe ovom neugodnom slikom?
Opšte je prihvaćeno da je nesretna osoba imuna na motivaciju, ali u stvari suprotno: pretjerani entuzijazam čini ljude nesretnima. Zamislite, jedan od vaših prijatelja preselio se u stan koji mu je zatrpan i kaže: “Vikendom moram sve oprati i preurediti ovde.” Ili drugi: „Od sutra počinjem da treniram svaki dan i slijedim dijetu od 1200 kalorija.“ Ciljevi koje su postavili su previše grandiozni. Teško da će ih ostvariti, a radost će brzo biti zamijenjena razočaranjem. “U psihoterapiji pokušavamo da malo sputamo ove entuzijaste”, objašnjava Paterson. – Uvjeravamo vas da ne treba postavljati previsoke standarde da ne biste bili obeshrabreni prije nego što započnete sa poslom. Vrijedno je razbiti ambiciozne planove u postepenim, malim i upravljivim fazama.”
NEGATIVNE EMOCIJE
Glavni problem pozitivne psihologije je u tome što su se normalne i prirodne ljudske emocije – kao što su tuga i anksioznost, razočaranje, očaj, bol od gubitka – odjednom pretvorile u užasnu katastrofu. Svako mora da uživa u sreći dvadeset i četiri sata dnevno! Sada je trend izgledati sretno, zadovoljno i ne pokvariti raspoloženje drugima dosadnim izgledom. Međutim, ideja o otvorenom i prihvatanju negativnih emocionalnih stanja je veoma korisna. Bojati se, brinuti se, biti tužni, biti razočarani, sve su apsolutno normalni aspekti ljudskog postojanja. Ako možemo prihvatiti negativne emocije kao dio normalnog toka ljudskih osećanja, paradoksalno je da ćemo se manje uznemiriti. Nesreća ne dolazi iz doživljaja emocija, već od reagovanja na njih kao neprihvatljivog ili nenormalnog.
KONTROLA
Još jedan paradoks: često stanje nesreće dolazi od prekomjerne kontrole, na koju smo navikli. Na primjer, u kancelariji je vrijeme za krajnji rok, a vi morate da uhvatite milion poslova dnevno. Toliko ste zauzeti da čak ni nemate vremena za ručak i tako donosite „jedinu ispravnu odluku“ da jedete za radnom površinom. Zvuči poznato, zar ne? U redu je ako tako večerate jedanput ili dvaput, ali kada to postane navika, osjetićete da je rad stekao prednost i da ga više ne volite kao ranije. U međuvremenu, kratka šetnja za ručak u obližnjem parku ili kafiću ne bi dovela do gubitka profesionalne pozicije. “Svaka vježba je samo za dobro”, uvjeren je dr Paterson. “Svaki pokret vratiće vam se sto puta, jer kad se vratite na svoje radno mesto, bićete energičniji i mnogo efikasniji nego ako nikada ne ustanete sa stola.”
SVE JE U GLAVI
“Najvažnije otkriće zasnovano je na mojim istraživanjima i zapažanjima mojih kolega: samopoštovanje je mit”, piše Paterson. – Iako samoljublje postoji. Ljudi se, po pravilu, ne snalaze u provjerenom raspoloženju – sretni ljudi ne hodaju ulicama, diveći se koliko su sretni, kao što nezadovoljni stalno ne misle da su nesretni. Stoga, umjesto da se pokušate uvjeriti u to koliko vam je lijep i savršen život, koristeći razne tehnike pozitivne percepcije, samo shvatite, ujutro se probudite da ste u osnovi u redu. Proces je prepoznavanje scenarija koji svakodnevno pišete u glavi i saznanje da ova sumorna i skeptična priča nije istinita. Nema potrebe da se suprotstavljate svim negativnim mislima i kritičkim uvjerenjima o sebi – samo naučite da shvatite da su sve konstrukcije, a ne potpuni ili barem pouzdani prikaz stvarnosti.
GIPHY App Key not set. Please check settings